Glazba iz hrvatskih mjuzikala počinje slovom A

Kao što u hrvatskoj kantautorskoj glazbi, u kojoj sve počinje sa slovom A kao Arsen Dedić, tako i u hrvatskim mjuziklima također se počinje slovom A kao Alfi Kabiljo.

Najnovija potvrda da je to doista tako je izdanje kompilacije “Pjesme iz filmova i TV serija” koja pokriva cjelokupni kompozitorov rad. Od 27 brojeva koje za ovu priliku nije odabrao Đelo Hadžiselimović nego Alfi Kabiljo glavom i bradom, nekoliko je ultimativnih klasika i nekoliko ultimativnih skrivenih aduta, te jedan ultimativan trash broj, obrada pjesme “Neka cijeli ovaj svijet”.I koja je tajna uspjeha Kabilja? Neke velike tajne nema. Bar što se tiče konstrukcije pjesama, Kabiljo ‘zna znanje’, poput Andresona i Ulvaeusa iz grupa ABBA uobličuje jednostavne, pamtljive melodije, a refren probija bubnjiće i trajno se nastanjuje u glavi slušatelja. Kabiljo je usavršio staru školu predrockerskih zabavnjaka/šlagera u koju je ubacio nešto malo modernih ritmova i začina, kao što su umilni disco ritmovi i synthesizerska ‘moderna produkcija osamdesetih’. Tajni sastojak su ipak pjevači, koje ova kompilacija iznosi na svjetlo dana. “The Summertime Is Gone” prikazuje Sanju Doležal kao mnogo bolju pjevačicu nego što bi se dalo zaključiti iz opusa Novih fosila (kako li ga Sanja zavija!?), “Dan koji se pamti” iz naftalina vadi pomalo zaboravljenog Kiću Slabinca kao sjajnog vokalista koji osim tehnički dobrog pjevanja donosi obilje emocija. Dotična pjesma je iz filma “Novinar” koji nakon 36 godina izgleda mnogo aktualnije, i definitivno spada među 10 najboljih filmova ikad snimljenih u Hrvatskoj.

Treći stari pjevački as koji je zablistao na ovoj kolekciji je Miro Ungar (“Nek’ traje koliko traje“), a četvrti Stjepan Džimi Stanić koji kao i Ungar donosi šarm stare zagrebačke gospode. “Kužiš, stari moj” i “Ne daj se, Floki” postale su pjesme popularnije od prikazivačkih uradaka u kojima su pjevane.

Vice Vukov na “Tvojoj zemlji” pokazuje zašto je najbolji hrvatski i jugoslavenski pjevač svih vremena i zašto današnje hrvatske muške pjevačke ‘superzvijezde’ mu se ne mogu ni približiti. Možete li zamisliti, recimo Tonya Cetinskog ili Jacquesa kako pjevaju “Tvoju zemlju”?

Gabi Novak je također ostvarila uistinu vrhunsku izvedbu koja je nadživjela vrijeme. Mišo Kovač, Arsen Dedić, Zvonko Špišić, Branko Blaće, Drago Mlinarec, Miki Jevremović, Tereza, Zdenka Vučković, Ivana Husar te Radojka Šverko igraju manje ili više diskretnije role, a Đani Maršan je toliko diskretan da je svojim pristupom ‘manje je više’ obogatio “Zadarsku baladu“.

Ispadanje iz koncepta se osjeti na obradi “Neka cijeli ovaj svijet” koju pjeva postava “Bitangi i princeza” – trash disco je zabavan, ali treba to znati podnijeti, naročito ako ste nedavno čuli istu pjesmu u izvedbi Vice Vukova. Da i nova generacija konja za trku imade, pokazuje Sabrina Hebiri, no nešto stariji Marko Tolja i Sanja Doležal se ipak nisu najbolje našli, a ni pjesma ne zvuči u rangu s ostalim brojevima. Isto vrijedi za “Zagreb pjeva i pleše” – čak ni Zvjezdice nisu uspjele izvući više od rutinirane izvedbe i solidnog dojma.

Osim što je spomenik autoru Kabilju, ova kompilacija govori kako je hrvatska tradicija mjuzikala skriveni adut u glazbenoj ponudi naše zemlje.