Gitaristički superheroj ponovno zna biti uzbudljiv

    722

    Zele

    Internal Waves Of Love

    Datum izdanja: 27.01.2017.

    Izdavač: Croatia Records

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Tsunami
    2. Internal Waves Of Love
    3. Missing You feat. Tony Martin
    4. Aksam In Istanbul
    5. Sultan of Brunei
    6. Great Wall Of China
    7. Come With The Rainbow feat. Sonya
    8. Alexander The Great
    9. Millenium Refugees
    10. Richard Branson’s Smile
    11. Reci da znam feat. Sonya

    Muziciranju Seada Zele Lipovače, gitarista i alfa i omege legendarnih Divljih jagoda, daleko se lakše prepustiti bez sugestivnih i često banalnih tekstova matičnog mu benda.

    Njegov drugi solo album “Internal Waves Of Love” većinom je, naime, instrumentalan, a među osam instrumentala nalaze se samo dvije otpjevane pjesme, ako zanemarimo bonus debakl, pardon, dodatak, kao treću. Onaj tko poznaje Zelino gitarsko umijeće dobro zna da i ovdje može očekivati kristalno čiste tonove kojima je primarna misija melodija, a ne puka prstolomija. Rijetki uratci Divljih jagoda unatrag dva desetljeća pa i više, nisu osobito pokazali vještinu sviranja ovog istaknutog gitarista, no “Internal Waves Of Love” po svoj prilici stvari dovodi u red.To je već naglašeno u uvodnoj “Tsunami” koja svojim grandioznim, visokoisproduciranim, ali ne i preproduciranim neo-klasičnim heavy metalom u velikom stilu nosi sve pred sobom. Zele ovdje bez sumnje isporučuje neke od svojih najboljih majstorija ikad odsviranih. Čak štoviše, na albumima Divljih jagoda njegova gitara teško da je ikad ovako moćno zvučala. Gitarstički superheroj tako se barem na tren vratio tamo gdje mu je i mjesto i to je ona uzbudljiva strana priče. Međutim…Nakon tsunamija istoimene pjesme, album se već kreće razvodnjavati s čak četiri sentiša, od kojih je jedan i otpjevan i to od strane Tonya Martina, čovjeka koji je jednom pjevao u Black Sabbathu. “Missing You” tako u svakom slučaju krase dobri vokali. Premda Martin ne zvuči tako dobro i tako svježe kao primjerice na Sabbathovom “Headless Crossu”, svejedno ga je sjajno opet čuti.

    Istina, svaka naredna pjesma donosi uvjerljive gitarske dionice s povremenim zaraznim orijentalnim finesama i senzibilitet se zbilja doima iskrenim, no u manjku dinamike ovog dijela albuma, nije se teško zapitati koji se vrag ovdje događa.

    Muziku podržava

    Do promjene dolazi tek s dinamičnom “Great Wall Of China” da bi sve skupa otklizalo u patetiku sa sladunjavom “Come With The Rainbow” za čije je vokale potpisana mlada pjevačica Sonya. Trivijalnim tekstovima i glasom koji se emotivno prenemaže pjesma zvuči kao zreo komad za domaću estradu.

    Album pred sam kraj nešto i živne pa je tako ritmički zahtjevnija “Alexander The Great” tek druga zlatna točka albuma, a završna, intrigantno nazvana “Richard Branson’s Smile“, sigurno i treća. Ovaj kulerski rock album zatvara sa stilom, a prije akustično-vokalnog soundtracka za moguću balkansku telenovelu, “Reci da znam”, najbolje bi bilo ugasiti player, čisto da ga se zbog naredne bonus numere ne dođe u napast baciti kroz prozor.

    Vrhunska produkcija koju potpisuje sam Zele, miks King Diamondovog gitarista Andya LaRocquea te gitarski ton kakav mnogi ostali svjetski dežurni prstolomci mogu samo sanjati daleko su najjači aduti ovog albuma. No pjesmama, izuzevši nekolicinu naslova, poprilično nedostaje dinamike, a rijetkim tekstovima snage, zrelosti i dubine. Poruka ljubavi je očito poslana – tsunamijem definitivno efektno, ali tekstovima, kao i vokalnim sentimentalnim prenemaganjima, suviše sugestivno pa tako i krajnje demistificirajuće.

    Muziku podržava