Dva značajna albuma u beznačajnom komprimatu (2. dio)

Nakon izvjesne stanke, nastavljamo s recenzijama ukalupljenih antologijskih albuma ‘hrvatskih ploča’. Nakon Doriana Graya i Denis & Denis, na redu su Cacadou Look.

Pet simpatičnih djevojaka iskrenog osmjeha, opterećenih romantikom i slatkim ljubavnim jadima, pretočenim u dva simpatična studijska pop-albuma. Ukratko, ovo je muzika za zaboravljene nevine tulume prepune mladenačke naivnosti i maštarenja – sa svim onim duhovitim usponima i padovima uzvanika, njihovim pokušajima šarmiranja, flertanja i razočaranja u svoje ‘prve ljubavi’ i ‘tihe patnje’. Čak i u svojim ‘tmurnijim’ trenucima, Cacadou Look ne gube na sanjarskoj kvaliteti i to je zapravo najveći plus njihovog, ovdje zastupljenog opusa.

Kao jasan odgovor inozemnim girl-bendovima njihovog vremena (usporedbe s The Bangles ili The Go-Go’s nisu slučajne), Cacadou Look odlikuju se melodijskom pitkošću kroz koju isprva odjekuju surf-rock i new wave strukture uz blage natruhe rockabilly zvuka. Rezultat je dosljedan, iako nešto kasnije produkcijski prečist pop-zvuk, vidno zarobljen u desetljeću izvan čijih okvira uspijeva probiti tek u obliku audio-spomenara na čiji će se osvrt prvenstveno glavne junakinje i njihovi najbliži prijatelji iskreno nasmijati i prisjetiti se dana svoje ludosti.Nastupnu ploču “Tko mari za čari” (1987.) u eterske je visine vinuo njihov najpoznatiji hit – “Kao pjesma“. Iako su toj pjesmi prethodile i “Sama“, “Moj car (među velikim muškarcima)” (s ne baš maštovitim stihom “Pa-da-ba-da-ba-da… vratit ću se ja…“), te simpatična obrada rock-klasika “It’s So Easy” (ovdje prevedena kao “Tako lako“).

Međutim puno jači aduti ostaju skriveni u sjeni; “Snovi” su jedna od njihovih najboljih pjesama – prikazana kroz uspavane klavijature i nenametljiv, plesni ritam. Tu je i pomalo psihodeličnim uvodom protkana pjesma “Boja“, zvukom vrlo čista studija koju na trenutke oplemenjuju razliveni prateći vokali koji nestaju i pojavljuju se u pozadini.

“Gledam ga dok spava” stilski odudara u nešto alternativnijem ruhu (u sličnom tonu odjekuje i “Mutno jutro“) – primjerice, klavijaturski ubodi lebde negdje između Margitinih riffova na EKV i Karlowy Vary pločama. Sudeći po ovoj pjesmi, Cacadou Look trebao je ustrajati u svojem pokušaju prilagodbe na engleskom jeziku – jer ova pjesma nosi sve predispozicije zasluženog internacionalnog antologijskog hita.

“Ne dozvoli” nosi vidljiv potpis Vlade Divljana (koji u spomenutoj pjesmi svira i gitaru) – pjesmu krasi prepoznatljiv idolski šarm (melodija ugodno priziva duh kultnog hita “Dok dobuje kiša u ritmu tam-tama”, no postoji mali ironičan stih u kojem Tatjana Simić jasno kaže – “…budi sigurna, to nije on!“).

“Ljubav i raj” krije jednu drugu zgodu – sirov pop-rock zvuk oplemenjen je pozadinskom melodijom kao da su se djevojke (ne)svjesno poigrale joy-divisionovskom synth-dionicom nalik “Love Will Tear Us Apart”. Nastupni album zatvara impresivno, spomenuto “Mutno jutro”. Pokazatelj u cjelini kako Cacadou Look nisu bile instantna atrakcija za šire mase – što zbog same postave a što zbog sklonosti obradama.

“Uspavanka za Zoroa” (1989.) predstavlja ambiciozniju stranu grupe, pogurnuvši petorku u smjeru Londona – zanimljivo je da je na ovoj ploči, nakon Huseina Hasanefendića i Tome In der Mühlena, producentski posao uradio Ted Hayton, istaknut po suradnji s imenima poput Carter USM, The Stranglers, The Art of Noise ili All About Eve.

No iako je Hayton i u pogledu Cacadou Look odradio besprijekoran posao, “Uspavanka za Zoroa” zvuči sterilno uslijed dobronamjernog traženja u kojem smjeru pokazati (pravi) put samoj grupi – u mjeri u kojoj su Hasanefendić i In der Mühlen uredili zvuk, ali istovremeno i zadržali potrebnu sirovost u tonu, Hayton zajedno s bendom pribjegava preprogramiranom, mlakom (indie)-rock zvuku, izgubljenom u pokušaju prilagodbe tada vrlo aktualnim uspješnicama Transvision Vamp, The Primitives i The Voice of the Beehive.

Cjelokupan dojam je zbirka prozirnjikavih balada i rock-pjesmuljaka koje kao da su rađene isključivo prema direktivi marketinškog napumpavanja – žestina je tu ali je potpuno nečujna, čime je Cacadou Look izgubio svoj prvotni identitet. Aranžmanski, ove pjesme bi možda daleko bolje funkcionirale da su otpjevane na engleskom, što je, kako smo i malo ranije u tekstu spomenuli, bio svojevremeni pokušaj (“Baum Bam Bam” bi time predstavljao vješto odigran adut koji bi internacionalna publika iskreno zavoljela). Hrvatski se međutim pokazao poprilično promašenim; riječi pjesama na trenutke ne manjkaju domišljatim ciničnim stihom no načelno zvuče prenaivno i neozbiljno.

“Žene” su jedan od idealnih smiješnih primjera a obrada Roxy Music u pjesmi “Krenite s nama” (“Let’s Stick Together”), iako hvale vrijedan hommage, predstavlja jednako blesav primjer. Dok mu melodičnosti ne manjka, ovaj album, unatoč trudu i profesionalnosti benda, nema dozu energije koja je tako čujna na prvom albumu. Ovdje više ne postoji pet djevojaka u cvijetu neke nove mladosti, već pet žena koje su odlučile prerano ostarjeti.

“Baš kao nekad” i “Gdje nebo spava” (ova druga pjesma djeluje kao neka čudna adaptacija za partizanski film) su laganice koje su grupu (nehotice) pogurnule u zabavno-festivalske klišeje. “Gdje nebo spava” dodatno upropaštavaju povremene izlizane gitarističke solaže. Sve u svemu, “Uspavanka za Zoroa” je zaista uspavanka i to negdje na pola puta, bez previše bavljenja glavnim likom (“budi sigurna, ovaj put to definitivno nije on!”) ili njegovim avanturama, a na koje se Cacadou Look u odabranom naslovu pozivaju.

Pozitivna strana Cacadou Look jest da su s ova dva albuma djevojke shvatile koliko su daleko dospjele ostvarivši svoje muzičke ambicije i što pritom (ne) žele od glazbene karijere. Iskustvo učenja, sviranja i prerastanja u kvalitetan, kompetentan kolektiv čujan je na obje ploče zbog čega njihov doprinos što jugoslavenskoj a što hrvatskoj pop-sceni nije zanemariv. A ovaj podsjetnik namijenjen je isključivo nostalgičarima, koji se još uvijek smatraju romantičnim “budalama”.