Dobar, no ne i vrlo dobar, spoj klasičnog deatha i thrasha

Muziku ovoga njemačkog benda doista je lako opisati. Radi se naime o klasičnom death thrash metalu, u kojem je death zastupljen s izrazito moćnim, guturalnim vokalima te drumerskim blastbeatovima, dok se thrash, kojeg istina ima više nego u prijašnjim albumima, prepoznaje u tipičnim gitarističkim ‘killer’ riffovima, solodionicama, a dobrim dijelom i bubnjevima, koji ne rade stalno u ‘šestoj’, ‘deatherskoj’ brzini.

Ako bismo ovu muziku pokušavali povezivati s nekim drugim bendovima, onda bi to po meni bio miks Kreatora, Napalm Deatha, At The Gatesa i The Crowna. I dok bi se Kreator mogao lako prepoznati u gotovo svim thrasherskim elementima, poveznica s ostala tri benda najviše se očituje u vokalnim sekcijama Leifa Jensena, koje su vrlo snažne i na momente poprimaju ‘obrise’ Tompe (The Crown, At The Gates, The Great Deceiver), ali i ‘grinderske’ dijelove slične Barneyu iz Napalm Deatha.

Glavna karakteristika ovog albuma je visoka agresija, bezgranična energičnost, koja se očituje kako kroz brze tako i kroz srednje, a mjestimice i spore ritmove. No, problem je to što je većina pjesama uglavnom predvidljiva, rađena po istim ili barem sličnim šablonama.

Dakle, uz originalnost nedostaje i malo više maštovitosti, na koju je upućivao uvodni “Intro (Exordium)” prepun atmosfere, no to se kasnije ipak nije događalo u ozbiljnijim omjerima.

Ipak, ima tu i dobrih pjesama, u prvom redu onih s jakim thrash utjecajima, poput “The Fraud” ili melodičan, thrash death heavy naslov “Perdition For All“, u kojem su solaže odsvirali Jeff Waters (Annihilator) i Gus G. (ex-Dream Evil…). Također, ne bi trebalo podcijeniti niti ‘deatherskiju’ “Vanish Away“, a nikako ne “Retain The Scars“, u kojoj je obol u vokalnim dijelovima dao Mille iz nekoliko puta spomenutog Kreatora.

Ipak, sve to, računajući i stvarno dobar posao koje je miksom i masteringom napravio Andy Sneap, nije bilo dovoljno da ovaj bend napravi značajniji iskorak prema nekim ozbiljnijim metal pozicijama. Dovoljno je bilo tek da se može reći kako je i ovaj album Dew-Scenteda dobar, a najduže bi se mogao pamtiti po činjenici da im je sedmi u karijeri, i sedmi koji počinje s ‘I’.