Dance koji možete slušati i kod kuće

Roisin Murphy ima dosta jakih aduta. Prije svega seksi lijeni glas, sjajan smisao za stil te zavodljivi izgled (pogled) fatalne žene iz starih noir filmova. Srećom, ne staje sve na ostalim sadržajima, već se aduti skrivaju i u glazbenom rukavu.

“Overpowered” je njen drugi album nakon razlaza Moloko. Na njemu Roisin donosi svoj suptilni dance-pop. Dance Roisin Murphy je glazba koja ne cilja samo na tijelo nego i na intelekt, to je dance koji se može slušati i kod kuće.

Temelj za to su kvalitetni tekstovi, ali i lucidni aranžmani koji su pravi omjer inteligentnih poigravanja s elektronikom, gudača, back-vokala, te duhovitih trikova poput ljudskog glasa koji imitira bas i elektroničke instrumente. To su razlozi što Roisin Murphy voli šarolika publika, pa i ona koju inače ne zanima dance ili elektronika.

Poneke pjesme umalo uspijevaju u nekoliko minuta dočarati cijelu evoluciju plesne glazbe od soula i funka, preko housea osamdesetih do recentne dance glazbe. S druge strane, Murphy cijeli album uspijeva zvučati u isto vrijeme pristupačno i ljepljivo za uho ali i vrlo osobno, s jasnom vlastitom vizijom glazbe koja veže album u vrlo kohezivnu cjelinu.

Pjesme plove smireno i nenapadno te dočaravaju laid-back klupsku atmosferu. Ponekad se pretvore i u balade, poput prekrasne reggae-dub stvari “Scarlet Ribbons” ili se ponovo postiže noir ugođaj u obliku electro-popa s duhom ponoćnog jazza.

Rosin sugestivnim vokalom pjeva promišljene, mahom ljubavne tekstove, te bi se zbog toga, kao i zbog visoke stiliziranosti, sigurno trebala svidjeti Bryanu Ferryu (premda je glazbeno sigurno draža Brianu Enou).

“Overpowered” je album pametnih, putenih no decentnih dance-pop pjesama (s vrlo britanskim fellingom) koji pokazuje kako ta glazba može biti osobnija i intrigantnija od hitova za jednokratnu konzumaciju koji se u zadnje vrijeme neprekidno štancaju.