Canned Heat kakve želimo pamtiti

Neuništivi blueseri Canned Heat nakon što su ove godine odsvirali turneju koja nije zaobišla niti Lijepu našu (Opatija) izdali su remaster albuma iz davne 1978. godine “Human Condition” s dodatkom “Revisited” i bonusom od dvije live stvari: “Kings Of The Boogie” je sa soundtracka “The Boogie Assault” i instrumentalom od dvadesettri minute “Refried Hockey Boogie”.

Ovaj album nije baš nekakav ‘best of’ iako je kompilacija njihovih stvari iz ranih sedamdesetih. Glavni je akter ovjde ujedno i suosnivač – pjevač Bob ‘The Bear’ Hite, dok su se razni glazbenici izmjenjivali što zbog smrti – suosnivač, talentirani harmonikaša Alan ‘Blind Owl’ Wilson umro je od overdosea 1970. – što zbog odlaska u druge bendove – Larry Taylor se pridružio John Mayallu iste godine – a osim ostalih članova benda tu su i specijalni gosti The Chambers Brothers, back vokali i Harvey Mandel kao gitarist.

Iako je izdan u nepovoljno vrijeme za bluesere jer je tada prašio žestoki rock i polako je već nadolazio punk, disco je već imao svoju publiku ipak se ovaj album smatra svojevrsnim ‘come back’ albumom Heatovaca svojim osnovnim glazbenim izvorima tj. bluesu, boogieu i rocku, jer su kroz vrijeme kada su nastale ove stvari eksperimentirali s progresivnim rockom i heavy metalom.

Trebalo je proći još nekoliko godina da bi blues ponovno postao dio glazbenog svijeta ali veliki Bob ‘The Bear’ Hite nažalost to nije doživio, umro je 1981. godine od srčanog udara, a blues se počeo vraćati na veliku scenu sa zvijezdama poput Stevie Ray Vaughana i George Thorogooda. Stoga je možda baš ovaj ‘remasterd‘ pun pogodak jer se u današnje vrijeme sve više cijene stari glazbenici i sve je veća potražnja za ‘starom vrstom glazbe’.

Canned Heat su baš takvi glazbenici – mogu se pohvaliti da su svirali na brojnim festivalima šezdesetih godina, no trebalo bi izdvojiti dva najrespektabilnija: Monterey i Woodstock, imali su i dva fantastična hita iz tog vremena: “Goin’ Up The Country” i “Let’s Work Together”.

Tako da nam “Human Condition Revisited” nudi da upoznamo pravi Canned Heat kojeg treba zapamtiti i najaviti kao povratak dobrog starog bluesa.

Nisam spomenuo nešto posebno važno, a to je da se ovo izdanje sastoji od dva CD-a, i dok sam o prvom ponešto i napisao drugi sam čuvao kao šećer na kraju, a radi se o jednom od članova Canned Heata koje dolazio i odlazio iz benda, ali je ipak bio jedan od važnijih članova riječ je o nepopravljivom blueseru Henry Vestineu.

Ovdje se radi o jednom njegovom uratku na kojem su sudjelovali i neki članovi Heata – “I Used To Be A Man (But Now I’m Half Crazy)” koji je snimljen nakon turneje po Australiji i Novom Zelandu 1981., ali su snimke bile zagubljene sve do 2002. godine. Tada su pjevač Canned Heat James Thornbury i jedan južnoafrički fan odlučili producirati ovaj prvi i jedni solo uradak Vestinea, koji je nažalost je preminuo tijekom turneje 1997. godine u blizini Pariza.

Kako je snimka dva desetljeća stajala na polici na nekim dijelovima je ‘izlizana’, ali je slušljiva. Na albumu se nalaze zanimljiva verzija Chuck Barryja “Johnny B. Goode“, obrade hitova Canned Heata: “Let’s Work Together” i “On The Road Again“, dok su ostale stvari napravili on i ostatak postave za vrijeme svirki.

Ističe se instrumental “Loquismo” u kojoj Vestine pokazuje zašto je bio član Heatovaca, a i zašto ga je ’60-ih na početku karijere veliki Frank Zappa zvao da se pridruži njegovim The Mothers Of Invention, a bio je član i The Vipersa.

Henry Vestine je u biti ikona američke glazbe čija karijera ipak nije ostala popločena zlatnima slovima jer je zbog pretjeranog uživanja u alkoholu često bio u svađi s bendom, te je sve to otežavalo njegovu karijeru. Ipak iskazao se kao glazbenik, osim radova s bendom njegova ostavština je na ovom albumu kojeg svakako treba poslušati.