Brz i žestok soundtrack

“Fast And The Furious: Tokyo Drift” treći je nastavak ultrapopularnog (ali ne i toliko kvalitetnog) filma o nabrijanim automobilima, ilegalnim utrkama, brzoj vožnji adrenalinu i naravno zgodnim komadima kao ukrasnom detalju svakog takvog filma. Osobno me takvi filmovi previše ne oduševljavaju, ali se u njima zna koji puta naći dobre glazbe koja dodatno nabrijava atmosferu i stvara osobit ugođaj pa onda na koncu i ne ispadne tolika gnjavaža gledati driftanje, ubrzavanje, utrkivanje i ostale – za mene – naporne i isprazne situacije.

Soundtrack gore spomenutog filma ostavlja dojam dobrog mađarskog gulaša jer na njemu možete pronaći toliko stilova s obje strane zemljine polutke kao ni na jednoj sličnoj kompilaciji filmske glazbe.

Miješa se tu elektronika s rapom, hard rock s reggeom da bi se na kraju dobila sasvim solidna kompilacija koju bi svaki macho muškarac trebao vrtjeti u svojoj ušminkanoj i nabrijanoj jurilici.

Album otvara pomalo smiješna “Tokyo Drift (Fast And Furious)” u izvedbi Teriyaki Boyza. No već s drugom stvari sve sjeda na svoje mjesto. Nabrijana, adrenalinska i gruba “Six Days” u svojoj remix verziji polako pokazuje oštriju stranu albuma.

Za njom ni najmanje ne zaostaje “Restless” koju s ogromnom energijom praše Evil Nine. Osobno najdraža “She Wants To Move” dolazi kao šesta stvar na albumu i svojim uvodnim ritmom odmah vas tjera na klimanje glavom i lupanje nogom u pod. Izvode ju, naravno, N.E.R.D.

Iako ime Atari Teenage Riot pobuđuje sasvim druge asocijacije vezano uz glazbu koju ovaj bend proizvodi, vjerujte glazba im niti najmanje ne djeluje tinejdžerski niti neozbiljno kako bi to mogli odmah zaključiti. Stvar se zove “Speed“.

Sam kraj rezerviran je za lude i nabrijane ritmove u stvarima “Bandaleros” i “Conteo“. Posljednja stvar na albumu instrumental je “Mustang Nismo” kojega svom žestinom izvode Brian Tyler i Slash.

Sasvim solidan soundtrack za brze gradske vožnje koji će nakon odgledanog filma steći svoj krug poklonika.