Blues sa sunčane strane

    2965

    Sunnysiders

    Licence To Blues

    Datum izdanja: 29.11.2011.

    Izdavač: Spona

    Žanr: Blues

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Anything You Do
    2. Bad Dream Dance
    3. Over And Over Again
    4. On the Move
    5. Comin’ Home
    6. Everynight Blues
    7. Hard Connection
    8. Licence to Blues
    9. Super Glue
    10. Thank You for the Blues
    11. Let’s Get Married
    12. There Were Blues Was Born

    Sunnysiders, koje su u to doba činili Boris Hrepić – Hrepa i Antonija
    Vrgoč – Ro-La, pobijedili su na drugom Hrvatskom Blues Challengeu u
    kategoriji solo-duo, a potom su se plasirali u polufinale 27.
    International Blues Challengea u Memphisu.

    Hrepa je najpoznatiji kao basist Daleke obale, odnosno kao lider The Obale u kojoj je prešao na gitaru. Prije dolaska u Daleku obalu, početkom osamdesetih svirao je blues u L.B. Blues Bandu, pa se sada vratio svojoj prvoj glazbenoj ljubavi. Na “Licence to Blues” Hrepa je autor svih skladbi, osim žičanih instrumenata svira usnu harmoniku, a često preuzima i vokalne zadaće. Sunnysiders su za album dobili iskusna pojačanja: poznatog splitskog gitarista Gorana Gubića – Hansa i Igora Paradiša Šparku, bubnjara prve faze Pipsa.

    S obzirom da bend čine glazbenici s pretežno rockerskim pedigreom, očekivao sam od Sunnysidersa električni blues-rock, no albumom dominira osvježavajuće akustični zvuk. Upotreba raznih primitivnih udaraljki i instrumenata poput bendža i ukulela stvara rustikalnu, kućnu atmosferu. Ukulele su posebno zgodan detalj jer uvijek podsjećaju na sunce i more, što Sunnysidersima pomaže stvoriti ugođaj prozračnog mediteranskog bluesa u pjesmama poput vesele uvodne “Anything You Do“.

    Hans i Hrepa često vode finu instrumentalnu igru između električne i akustične gitare na kojima paralelno vode glavnu melodiju kao na primjer u “Bad Dream Dance” ili “Over and Over Again” koja vuče na blues balade Garya Moorea. Sve je zaokruženo Antonijinim vrlo kvalitetnim vokalom, koji sam zamijetio i kao jedan od najboljih trenutaka kompilacije “BlueSax! Live! Vol.2“. Njen čisti, visoki vokal često je uparen s Hrepinim hrapavim polušaptom što stvara zanimljivu kombinaciju.

    Album povremeno pati od česte boljke svih novijih blues izvođača, ne samo neameričkih, a to je posezanje za blues klišejima, što kod mene uvijek stvara osjećaj da se svira nekakva umjetna, muzejska glazba, a ne glazba koja živi u vremenu i prostoru u kojem je nastala. Nasreću, zahvaljujući zanimljivim instrumentalnim kombinacijama i tekstovima koji znaju biti duhoviti, takvi su trenuci rijetki.

    Muziku podržava