Arizona i Florida bliže nego ikada

Kultni floridski kantautor Sam Beam, umjetničkog imena Iron & Wine, još je 2002. za svoj prvijenac poželio jezgru Calexica – Joeyja Burnsa i Johna Convertina – kao prateće glazbenike, no do te suradnje valjalo je pričekati sve do kraja 2004. kad je započelo snimanje njihovog zajedničkog projekta “In The Reins“.

Iron & Wine svakako je najpoznatiji po lo-fi stilu rada, bez previše instrumenata, bez pretjerane brige oko studijske produkcije, dok mu se pjevanje više bazira na toplim intimističkim šaputanjima (ponekad ga je doista teško razumjeti o čemu zbori), izazivajući trnce, savršeno nadograđujući tematiku njegovih pjesama.

Calexico je, pak, čista suprotnost. Okosnicu njihove glazbe čini tzv. widescreen zvuk s pregršt western tema, fadoa, jazza, surfa, countryija, mariachija, slidea, uz obilato korištenje puhačke sekcije, a rijetko kad će se na pozornici pojaviti s manje od deset glazbenika.

I baš stoga, premda na papiru zvuči sjajno, ovakva glazbena suradnja bila je pravo pravcato kockanje. No, sedam pjesama ovog tridesetminutnog mini-albuma pokazat će zašto je sedmica sretan broj svih kockara. Jer “In the Reins” spojio je glazbenu snagu oba izvođača rezultirajući jednim sjajnim crossover albumom.

Beamovu melodioznost i emotivnost (potpisnik svih pjesama, ujedno i glavni vokal na albumu) Calexico je savršeno udomio u svoj prepoznatljiv stil i prekrasno je za čuti kako se Beamove ‘malene’, intimne pjesme uklapaju u Calexicov ‘široki’ zvuk, kako se floridska močvara sprijateljuje s pustinjskim pijeskom Arizone, nadograđujući Beamove pjesme bojama, ugođajima i raspoloženjima za koje ne biste ni pomislili da su mogući na bilo kojem albumu Irona & Winea.

Uvodna “He Lays In The Reins“, uz gostovanje fenomenalnog flamenco gitarista i pjevača Salvadora Durana i Natalie Wyants (kao back-vokala na većini pjesama) savršen je početak ovog albuma; pjesma koja kao da je izronila iz nekog westerna s tužnim krajem, a podsjetit će vas zasigurno na “Over Your Shoulder” (s albuma “The Black Light”), dok će krug zaokružiti posljednja “Dead Man’s Will“, najbliskija lo-fi stvaralaštvu Irona & Winea. Narativna snaga pjesme “Prison on Route 41”, pa čak i sam naslov pjesme, ne može a da vas ne sjeti na velikog Springsteena i njegovo remek-djelo “Nebrasku”.

“History Of Lovers” podsjetit će nas svojom zaraznom melodijom i boogie ritmom, uz pomoć puhačke sekcije starih vegaških orkestara, na zlatne dane soft rocka 1970.-tih. Neupitna veličina Beama kao tekstopisca najbolje se ocrtava u pjesmi “16, Maybe Less“, jer zaista je nevjerojatno da pjesma koja govori o ljubavnicima koji se nađu nakon dugo godina, sad već sređenih života, ne zabrazdi u patetiku (uz fenomenalnu, minimalističku pratnju gitare koja bi se savršeno uklopila u seriju “Twin Peaks”). A “Red Dust” će nas, pak, podsjetiti na roots glazbu…

Glazbenici iz Calexica dokazali su kako su jedan od najboljih kolektiva na svijetu, jer su se posve prilagodili Beamu, ne namećući se u prvi plan, no istovremeno zadržavajući svoju stilsku prepoznatljivost. I da čujete pjesme, a bez da znate čije su, jednostavno biste znali da Burns i Convertino imaju svoje prste u ovom projektu.

I ma koliko s jedne strane želio novu glazbenu suradnju ovih izvođača, s druge strane volio bih da sve ostane na ovom jednom albumu. Nije da ne vjerujem kako Calexico i Iron & Wine ne bi uspjeli ponovno polučiti uspjeh, već sam uvijek za onu opciju kako treba stati kad je najbolje…