Joey Burns (Calexico): “Naš uspjeh dolazi od prijateljskog odnosa s publikom i suradnicima”

1344

Uoči sjajnog netom održanog koncerta u Tvornici kulture sjeli smo na kavu s vođom Calexica, karizmatičnim frontmenom Joeyem Burnsom i popričali o toleranciji, filmskoj glazbi, suradnjama, ljudima iz struke koje cijeni i ljubavi prema vinu.

Pročitajte u sljedećih nekoliko redaka što je Joey imao za reći o ovim temama…

S obzirom da ste kao bend geografski, ali i glazbeno snažno povezani s Meksikom, kakvo je vaše mišljenje o Trumpovoj ideji gradnje velikog zida duž meksičke granice? Kako objašnjavaš jaku potporu američkih građana čovjeku s tako radikalnim stavovima?
Najprije ću reći da su članovi našeg benda otvorenog uma. To se vidi i po utjecajima na našu glazbu koji dolaze iz cijelog svijeta – primarno Meksika i Južne Amerike, no isto tako ima tu i glazbe istočne Europe i drugih melosa koji su nam važni. Što se tiče ideje koju si spomenuo… ljudi koji vole postavljati granici i zidove uvijek će biti i u povijesti ih je već bilo mnogo. Mislim da je danas vrlo lako zastrašiti ljude i na taj način pridobiti njihovo povjerenje, no mislim da smo ipak iznad toga i da je većina ljudi zapravo liberalna, prijateljski nastrojena i želi biti okružena dobrim emocijama – barem se nadam.Maknut ćemo se malo s politike na glazbu… imaš iskustvo sa stvaranjem glazbe za filmove (“Guard”, “Circo”). Koliko je drugačiji pristup snimanju soundtracka u odnosu na klasičan studijski album?
To je slično, no kod filmske je glazbe specifično to da svega mora biti manje. Moraš razmišljati o sceni i kako da cijelu priču ne ugušiš. Zato je bitno ovdje pristupiti minimalistički i ostaviti prostora da se radnja filma nesmetano razvija. To je glavna razlika u odnosu na snimanje albuma, gdje želiš uključiti što više instrumenata i imati bogat zvuk.Kad bi morao izabrati jedan poznati soundtrack za koji bi rekao: “E, to sam ja radio“, koji bi to bio?
Hm… dat ću ti dva. Prvi je “Dead Man” Neila Younga – kad slušaš tu glazbu i vidiš koliko se odlično slaže s atmosferom Jarmuschovog filma, ne možeš ostati ravnodušan. Bio bi izazov uzeti tu glazbu i malo je reintepretirati, no tek toliko da vidim kakve se još ideje iz toga mogu roditi. Još jedan odličan primjer filmske glazbe za mene je “West Side Story” Leonarda Bernsteina – to je neizostavni klasik s toliko divnih melodija.Drago mi je da si spomenuo Youngov “Dead Man”, odlična je to glazba. Podsjeća na nešto sirovijeg Rya Coodera i njegove skladbe za film…
O, da… Cooder je genijalan, posebno njegov “Paris, Texas”. Vidiš, dobro je da si me podsjetio na njega. To isto stavi na popis, no pripiši ga sebi (smijeh). Sad sam se sjetio još jednog odličnog primjera, a to je glazba za film “Tout le matins du monde”. Autor je sjajan glazbenik Jordi Savall, čiji je zvuk viole stvarno nešto posebno.

Zapaženo je prošla suradnja Calexica s Iron & Wineom (Sam Beam) na EP-u “In The Reins“. Jesi li razmišljao o ponovnoj suradnji s njim ili možda s nekim drugim glazbenicima?
Razgovarali smo Sam i ja o tome i mislim da ćemo vrlo brzo nešto napraviti zajedno. Problem je u tome da smo oboje prilično zauzeti, no moramo nešto napraviti. Baš sam se šalio s njim i našim inženjerom zvuka kako bismo morali napraviti neku vinsku turneju, s obzirom da su obojica veliki ljubitelji vina. Znam da je Samu trenutno omiljeno Cabernet franck… no, bilo je to prije par mjeseci, tako da se to možda i promijenilo u međuvremenu (smijeh). Inače, glazbenik s kojim bih volio surađivati je Bill Callahan. Njegov jednostavan i mračan stil je odličan i bilo bi jako zanimljivo raditi s njim. Također, jako mi je drago da smo imali priliku surađivati s Gaby Moreno i nadam se da ćemo još dugo raditi s njom. Isto tako, privilegija je imati u bendu Sergia Mendozu, čiji će bend nastupati u Zagrebu ovog ljeta (sklopu INmusica, op.a.). Od ostalih koji mi trenutno padaju na pamet zanimljiv nam je i Andrew Bird, kao i Natalia Lafourcade, fenomenalna meksička kantautorica.

Muziku podržava

Sad si ujedno i odgovorio i na moje sljedeće pitanje o aktualnim glazbenicima čiji rad cijeniš…
Da, no ima ih više… tu su Beirut, Wilco, Tindersticks, Yo La Tengo. Ima puno genijalnih glazbenika u čijem radu uživam. Naravno, tu su i klasici koje ne smijem zaboraviti, kao što su Waits, Dylan i Young.

Edge Of The Sun“, album koji Calexico predstavlja na aktualnoj turneji, dobio je prilično dobre kritike, a rezultati na top ljestvicama su najbolji dosad. Što je razlog tome – jeste li postali komercijalniji ili je nešto drugo u pitanju?
Mislim da je puno faktora tu u igri. Nema nekih pravila za pridobivanje, s obzirom da je glazbena industrija danas prilično nepredvidiva. Također, konkurencija je prošle godine bila jaka pa nam je drago što je album uspio, pogotovo u Europi. Vjerojatno je tom uspjehu doprinijela naša konstantna prisutnost na turnejama i gajenje prijateljskog stava prema ljudima – kako prema suradnicima, tako i prema publici. Nastupi uživo jako su bitni za to da budeš prepoznat, a mi imamo sreće što smo u mogućnosti ići na ovakve turneje. Puno kvalitetnih glazbenika danas si to nažalost ne može priuštiti.

0 Shares
Muziku podržava