320 centimetara NOFX-a

Nakon fenomenalnog box-seta Lagwagona, manje od pola godine poslije evo nam u kutiji i najvećeg benda etikete Fat Wreck Chords. U nešto manjim dimenzijama, doduše. Naime, umjesto albuma, ovdje se nalaze singlice, njih čak 18.

Jedna singlica nikad objavljena i 17 ponovo tiskanih i uglancanih samo za ovu prigodu usrećit će svakog NOFX obožavatelja, no ponajviše one koji nisu uz bend od njegovih početaka. Ovo je za mnoge jedinstvena prilika ugrabiti povijest ovog benda i uskratiti si sate surfanja i preplaćivanja po eBayu.

Dosad neobjavljeni demo iz 1984. je “Thalidomide Child” i zvuči dosta loše (loše za NOFX, što zapravo nije toliko loše), a uz sve standardne singlice tu su još istoimeni EP (1985.) i “I’ve Become A Cliche” iz 2009., koji nikad nije bio službeno u prodaji, već je bio ekskluziva u prednarudžbama “Frisbee” albuma.

Uz nekoliko iznimaka većina ovih ploča sadrži po dvije-tri pjesme, što iako je malo, ponekad taman popuni rupu dok na stopalo navlačite zadnju čarapu i ubrzano se spremate za posao ili školu. “Go To Work Wasted” tu je čak i prigodna. Mnoge od ovih pjesama nikada nisu našle svoje mjesto na nekom od albuma. Ponekad se tako nađe dragulj koji nikad niste čuli ili se prisjetite neke pjesme koje se sjećate od prije ohoho godina.

Kako to sve izgleda? Izgleda kao da je dizajn svake ploče otpao s neke hipi košulje iz ’67., kao vrećica najsočnijih i najšarenijih Haribo bombona ili kao najsporija meta nakon brutalne partije paintballa. Svaka čast! Dodatak u kutiji je slipmat, odnosno 7-inčna podloga za ploče, jednostavnog dizajna.

Pa tko još sluša te ploče pobogu? Očigledno mnogi. Zasad su rasprodane 1792 ‘special edition’ kutije. Posebna edicija znači kako je svaka od 18 ploča u kutiji unikatne boje, dok je u standardnoj ediciji svaka ploča zlatne boje. Iako šaroliko izdanje više nije raspoloživo, još uvijek se može nabaviti ono pozlaćeno.

NOFX je jedan od rijetkih bendova koji odjednom nude ekspres smiješak, razlog za dizanje guzice i materijal za razmišljanje. Četvorka iz San Francisca potpisuje neke od najbesmislenijih, no i najiskrenijih pjesama, a njihov katalog vrvi jednoipolminutnim pošalicama i kritikama modernog društva. Dodajte tome poneki sarkastični osvrt i 18-minutni ep i nema toga što ovaj bend ne nudi. Tematika pjesama seže od alkohola, droge, partijanja, i seksa, do socijalnih pitanja i dilema, nezaobilazne politike, te ljubavi i emocija.

Sve to, na svoj pomalo uvrnuti način, iskreno i glasno, nudi NOFX.