Izvještaj s festivala Let’s Rock 3 koji se odvio 24. i 25. lipnja na Tvrđavi sv. Mihovila u Šibeniku. (Odnosno, kako sam doživio petu i šestu festivalsku večer zaredom.)
Šibenska Tvrđava sv. Mihovila protekli je vikend udomila 20, odnosno 19 izvođača, obzirom da je na sam dan koncerta s lineupa otpala Irena Žilić iz, kako je javljeno, nepredvidivih tehničkih razloga. Svih 20 je dobro probrano, to su imena koja se nalaze na listama najboljih albuma muzika.hr protekle godine. Neki su osvajali i nagrade, Porine, no, sve još izvođači koji grade publiku. To je i glavna funkcija showcase festivala pa, iako to službeno nije, Let’s Rock je showcase festival, odnosno, festival za one koji vole otkrivati nove izvođače.
Festival kakav u pravom svom formatu ne postoji kod nas. Blizu toga je i umaški Indirekt, krčki Velvet, možda i žanrovski kao što je Drito. Tip festivala kakav već desetljećima funkcionira po europskim zemljama, primjerice Eurosonic u Groningenu ili Reeperbahn u Hamburgu, a od nama bližih i mlađih uzora ljubljanski MENT, bečki Waves i BUSH iz Budimpešte.
Za one koji prate više, zapravo, svi bendovi su već otkriveni, i iako su imena u proboju, puno je tu iskustva, a neki od aktera pod nekim drugim projektima nastupaju i više desetljeća.
Festival je na tri pozornice, uz minimalna preklapanja, u dva dana večernjih sati odigrao 19 nastupa u prijateljskoj atmosferi i s dosta muzičkih uleta pa smo jednog basistu mogli vidjeti i u dva ili tri benda.
View this post on Instagram
Prvi dan, u petak, taman smo propustili otvorenje Luula ispod tribine, a prvi nastup koji sam pogledao u cijelosti su LAA rock nade Fire in Cairo koji suvereno izgledaju na pozornici i koji su imali, izgleda slučajno, ali jako efektno tempiran trenutak kad se nastupu pridružila Mary May u pjesmi “Running Over Me” koja je gost i u originalu. Mary May je taman došla s kombijem pred pozornicu i popela se otpjevati svoj dio pjesme, dva sata prije vlastitog nastupa s Willow Avenue.
Prvi nastup ikad imala je Miriiam (ako sam ju dobro shvatio) koja je došla u sastavu od osam muzičara, a s obzirom na to da sama nema puno iskustva, povela je iskusnije što je dobra odluka, hrabrili su je i dobro je to izgledalo, a pustit ćemo još malo vremena za mišljenje. Nakon nje su, na parking pozornici nastupili post punk (power pop) bend sa ženskim vokalom Lelee koji gaji taj punk raspaljotka stil kako to rekao kolega, a na istoj pozornici nakon njih nastupili su domaćini Diskodelija, s manje više istim ciljem i isporukom.
Između dvije raspaljotke, ispod tribina, mogli smo vidjeti dvije cure za koje bi mi prvi opis bio “ove cure sviraju vrlo, ova riječ je s naglaskom, obrazovano.” Nose ime freekind, miješaju jazz, hip hop, i ko zna šta sve ne, a možda najbliže tom stilu bio bi multitalentirani Anderson Paak. Već sam ih gledao na showcaseu u Beču gdje su išli u sklopu slovenskog tima pa je bilo i za očekivati da je to svirka koja je namijenjena za više.
Na pozornici nakon nastupali su Trokut i ROLO, ovi drugi su bili i lani na festivalu, festivalski je to sigurnjak za ples i zabavu, a nakon četiri večeri INmusica, ispraznile se baterije i bilo je vrijeme za spavanje. No prije toga, na glavnoj pozornici nastupili su dva najatraktivnija imena prvog dana, prije spomenuti Willow Avenue s Mary May kao pjevačicom i Porto Morto koji grabi publiku i sve ga je više posvuda. Avenue je fin projekt Mary May i dva Perkovića koji je dobro zapakiran i već je dobro uigran i zvuči svjetski. Moderan je to pristup, a jasni su i veliki potencijali vokala Mary May. Slijedio je Porto Morto koji je napravio i plesnjak koji se čekao i koji već ima publiku i pjesme, ili barem refrene, koji se pjevaju.
Drugi dan festivala uspjeli smo doći i na samo otvorenje, na prvi nastup festivala koji su imali Pseća plaža sa svojim opuštenim nastupom i takvim odnosom s publikom koji dobro pristaje i imenu i atmosferi kao da smo na plaži. Na parkingu su pozornicu otvorili energične Sarajlije Srklet, bend imena koji se tri puta mora ponoviti da se zapamti, ali valjda zato ga je ponavljao Đutko, frontmen Đutko i plodovi zemlje, odnosno ovom prilikom Đutko i plodovi mora. Đutko, bivši gitarist Svemirka, sa sobom dovodi balkanski dernjek kao kontra showgaze introvertima indie svijeta. Prodaje pjezdu, muzičari mu skaču po publici s wireless gitarama, a on proziva muzika.hr i prethodnike mu Srklet. Agro indie rock koji ti nakon prvotne “majko mila” reakcije razvuče osmijeh. Đutko je dovukao na svoju pozornicu festivalsku publiku, a ta ista je zato i pofalila alter pop zvijezdi u nastajanju Peteru Wagneru aka Fantomu koji se na isto i požalio. Iako je bio jako dobar, na pola njegova nastupa je krenuo i nastup stara škola rap kolektiva Hram koji je ipak iz Šibenika i koji je odveo domaću podršku.
Slijedila su tri najatraktivnija nastupa, na glavnoj pozornici Dunja Ercegović kao Bad Daughter, sa svojim drugim nastupom ikad, barem što se tiče tog imena, koja je od samog starta karijere pokazala velik talent i naznake je za puno veće stvari. Bad Daughter je zreliji projekt od prošlog joj Lovely Quinces i na pozornici je jasno zašto je napravila ovaj korak dalje, jer je on i korak naprijed. Album je osvojio i nagrade i jedan je od najboljih lani, a nastup slijedi tim putem, vrhunski je to siguran nastup nekoga tko ima šta za dati. Album je od osam pjesama pa se na bis vratila ponoviti jednu. Bit će uzbudljivo nastaviti gledati daljnje sazrijevanje. Na istoj pozornici je slijedio nastup šibenskog aduta BluVinil koji su albumom “Apaši” i retro nastupom već osvojili publiku.
Kako je ovo bila šesta uzastopna večer festivala, slijedio je nama zadnji nastup koji smo pratili, indie senzacija KOIKOI koji su imali i najbolji efekt na publiku svojim spojem psihodelične omamljenosti i energične buke koja dolazi od miješane ekipe koju čini bend.
Treće izdanje festivala Let’s Rock zatvorila je riječka Marinada čije zvukove smo ispratili na putu prema krevetu.
U nastavku pogledaj video Let’s Rock 3 u 30 sekundi.
View this post on Instagram
