Krenut ću s dobrim stvarima… Najbolji ovogodišnji koncerti u Zagrebu su definitivno oni novih izvođača koji trenutno rastu i žele se dokazati publici i svojim fanovima, pa su nas tako na INmusic festivalu razvalili odlični Irci Fontaines D.C., dok su jučer u Močvari sličnu stvar napravili i kanadski PUP. Uh, koje zadovoljstvo!
S druge strane, zabranio bih u Zagrebu koncerte u klubovima ljeti jer to su nehumani uvjeti. Iako je noć već duboko pala, vruće je bilo i ispred samog kluba, a sad si možete zamisliti razjarene fanove koji su ispunili pola Močvare kako 65 minuta plešu u paklu vrućine bez ikakve klime. Ljudi bi se znojili samo dok bi stajali, a ovo je bio koncert u kojem je malo tko bio na mjestu. To je bio jedan od ‘the koncerata’ u kojem se skakalo, plesalo, pjevalo… Bit ću potpuno slobodan, ovo je bio jedan od koncerata godine u Zagrebu, posebno ako gledamo klupsku svirku.
Gledajući datum, mnogi su bili u strahu kako će to sve izgledati po broju ljudi jer Zagreb je ovih dana prazan grad, a oni koji u njemu trenutno borave su najčešće turistička populacija iz svih krajeva svijeta. Ipak, moglo se čuti da su ljudi prebacivali godišnje, samo da budu na ovom koncertu, a to je bio i pravi potez. Indie emo naočale su radili svoj dosadašnji najveći koncert i u svakom pogledu su uspjeli u tome.
Predgrupa Trophy Jump je krenula s 15 minuta zakašnjenja, taman u 22h. Kao što su kasnije rekli i sami PUPovci, teško da se mogla odabrati bolja predgrupa. Ekipa je bila odlično raspoložena i veoma uzbuđena što ima priliku svirati ispred svojih idola, pa su to maksimalno i iskoristili. Kad tome nadodamo da je dio njih išao do Münchena kad su bili predgrupa The Mezingersima prije nekih godinu i pol dana, znamo da postoji veliki respekt prema PUPu i da neće zajebati. Žanrovski su vrlo slični PUPu, sviraju taj neki pop-punk/punk-rock, te su na svojem nastupu već sakupili dosta ekipe koja ih je slušala. Moram biti iskren, već tad sam se počeo poprilično znojiti u samom klubu, pa sam pred kraj nastupa izašao i popio osvježavajuće piće jer sam znao da će tijekom PUPa biti još i gore, ali to je nešto što se ne propušta niti sekunde. U svakom slučaju, u moju nevidljivu knjižicu u kojoj zapisujem bendove koje moram vidjeti ponovno, stoji ime Trophy Jump, te se nadam da će sljedeći put biti nešto humaniji uvjeti.
Mi živimo u klimi u kojoj smo navikli na ljetne vrućine (neki više, neki manje, ali to je sad ne bitno), a dajte si zamislite Kanađane koji dođu na 39°C koliko ih je dočekalo danas u centru Zagreba dok su išli na pivu. Nakon toga su trebali odraditi koncert u prostoru koji je debelo premašio tu temperaturu, pred svojim najvjernijim ovdašnjim fanovima koji su dizali atmosferu, pod reflektorima koji su isto žarili… I oni su to herojski podnijeli, te isporučili vrhunski koncert za kojeg se ne može reći niti jedna mana.
Da, mogli bi reći ‘trajalo je samo 65 minuta’ ili ‘nije bilo bisa’, ali okupani znojem, izgubili smo zadnje atome snage kao i oni. Jednostavno, sve je teklo po niti. Kako se predstavlja “Morbid Stuff” koji je objavljen ranije ove godine, ne treba čuditi da je baš to bila baza nastupa, s time da su ispucali i ranije uspješnice.
Sve zajedno bi mogli reći da smo dobili pop-punk i punk-rock mješavinu, odnosno možda najpoštenije reći indie punk, iako je tu bilo i mnogo žešćih stvari poput “Full Blown Meltdown” pred kraj nastupa koja teži hardcoreu sa spoken word dijelovima. Sve u svemu, to je to, teško da smo mogli tražiti više, posebno kad su nam napomenuli da su bisevi glupi. Iskreno, slažem se s tim. Ako i bude bis, on bi trebao biti spontan, a ne da bendovi za taj dio ostave najbolje i najpoznatije stvari. PUP je sve bitno odsvirao u tih 65 minuta, pa se pozdravio s publikom, te je odmah počela svirati muzika iz mix-pulta.
Probat ću sumirati nastup s nizom sljedećih pojmova: mosh-pit, pjevanje cijelo vrijeme (i to ne samo refrena ili ‘oooooo’ dijelova), crowdsurfing (kako publike, tako i pjevača), sauna, nevjerojatna doza pozitivne energije, skakanje, bend u naponu snage, zabava, ruke konstantno u zraku, punk, plesanje, nasmiješena lica, izvikivanje PUP između gotovo svake pjesme…
I sad, ako ste kojim slučajem ostali u Zagrebu i niste posjetili punk saunu u Močvari (koja bi u svim pogledima dobro utjecala na vaš duh i liniju), napravili ste veliku grešku. Vidjeti PUP sad, to je bio zicer svih zicera unaprijed, a kad smo ih konačno sad i uspjeli vidjeti uživo, uopće ne treba čuditi zašto sa svakim novim izdanjem i sa svakom novom turnejom priča o njima dobiva novu dimenziju jer dečki poskoče stepenicu-dvije.
Želimo reprizu čim prije, po mogućnosti u zimskim mjesecima, iako znam da će se ponovno užariti temperatura, gotovo jednako kao jučer.
