Sadašnjost i budućnost nimalo zanimljive, a prošlost je davno bila

Prošlo je malo više od tri godine od posljednjeg albuma The Strokesa koji je bio više pop album nego rock, pa je sada bilo krajnje vrijeme da nešto objave. Došli su do zaključka da će objaviti kratki EP s tri pjesme plus jedan remiks.

Onaj tko u The Strokesima i dalje traži revolucionare alternativnih rock žanrova, jasno je da je pobrkao lončiće jer The Strokesi već duži niz godina objavljuju pjesme koje su bliže synth pop-rocku, nego čistom gitarskom rocku koji ih je proslavio. Ipak, s vremena na vrijeme zakucaju poneki hit, pa to sve još uvijek i ima nekog smisla.

Naslov EP-a “Future Present Past” je malo proročanski i pokazuje u kojem điru bend danas razmišlja. Svaka pjesma kao da zaokružuje jedan dio karijere, pa bi tako “Drag Queen” trebala prezentirati ‘future’, “Oblivius” ‘present’, a “Threat of Joy” ‘past’.

Kad tako postavimo stvari, jasno je da je prošlost mnogo svjetlija i bolja od budućnosti, barem što se karijere The Strokesa tiče.

“Drag Queen” (znači budućnost) pokazuje bend u jednoj pomalo zbrkanoj formi u kojoj je ispremiješano mnogo tog, a karakterističan zvuk The Strokesa je zakamufliran u buci i jedva se što može izvuči iz te cjeline. Tek Albertova gitara je vrijedno spomena, dok ostatak zvuči kao da je nastalo sa sessiona Juliana Casablancasa + The Voidza. Znači, dosadno, dosadno, dosadno…

Sadašnjost je predstavljena sa skladbom “Oblivius” koja je logičan sljedbenik “Comedown Machine“. Tu su provućeni synth zvuci 80-ih s gitarama koje eruptiraju u vrlo zaraznom refrenu i tu pjesmu bi mogli proglasiti kao prolaznu jer ima neku energiju, iako ne odskače previše u odnosu na materijal sa spomenutog posljednjeg albuma.

Prošlost bi trebala biti “Threat of Joy“, ali poveznice nema nikakve. To je još jedna vrlo mračna pjesma jako obojena synth zvukovljem ’80-ih gdje ponovno Julian dominira u refrenskom dijelu, dok je ostatak podosta zamoran i neinspirativan.

Kao bonus, na EP je postavljena drugačija verzija najbolje pjesme “Oblivius”, a za to je bio zadužen Moretti. Sad, nakon preslušavanja obje pjesme možemo reći da bi ostatak benda trebao imati više muda i povremeno reći Julianu ne, jer ipak kad gitare ubace u prvi plan to zvuči mnogo prirodnije i bolje.

“Future Present Past” je izdanje koje neće ostati upamćeno po ničem, osim po tome što su prekinuli studijsku pauzu barem na kratko. Često imamo priliku vidjeti izjave iz njihovog tabora da su napeti i željni stvaranja nove glazbe pod imenom The Strokes, ali u ovakvom slučaju, možda je bolje da skupe glave i vide što i kako je najbolje jer dobar dio novih pjesama koje izdaju su sve lošije i lošije.

Bend će očito i dalje moći živjeti na staroj slavi koju su vraški zaradili (budimo realni, i mnogo slabiji bendovi žive na staroj slavi), a za nove pjesme će očito morati potražiti inspiraciju kod nekog čarobnjaka, budući da ono što trenutno rade je vrlo zamorno i (ni)malo zanimljivo.