Intimno, sadržajno, bogato, naše

Godinu dana nakon hvaljenog debija, Chui se vratio po novu salvu pohvala, te njome pokušao potvrditi kako zaslužuje afirmaciju ne samo na lokalnoj, nego i globalnoj sceni.

Trio s prvog albuma postao je duo (Andrej Jakuš sudjelovao je samo na
“Can We Be Friends?”), cover albuma još je više osvježavajući, a
zaključak o žanrovskom i stilskom pomaku u odnosu na prvi album teško je
donijeti, što zbog kompleksnosti glazbe, što zbog njene unikatnosti i
raznobojnosti.Glavnog fokusa albuma nema, slijed pjesama je nepredvidljiv, što “The Second Arrival” čini albumom čije je prvo preslušavanje posebno i intimno jazz putovanje ispunjeno eksperimentalnom elektronikom, obiljem funky klavijatura, povremenim space efektima, uz pokoju drum ‘n’ bass presječnicu. Studijski je taj spoj lijepo i ugodno oblikovan, ostavljajući pre- ili nenaglašenost pojedinih instrumenata i efekata daleko od ovog izdanja.Otvoren industrijalnom atmosferom, “Chui’s Waltz” kombinira bubnjevima gonjenu cjelinu progresivnih klavijatura i jazzom orijentiranog saksofona, čineći čvrst uvod u “The Second Arrival”. Zarazne, prodorne klavijature, povremeni ‘scratching’, eksplozivni zvukovi solaže saksofona, klasični funk beat, te zanimljivi dijalog daju “Venus Vs Mars“, izvrsni singl, koji u svoje tri i pol minute sadržajno prezentira neke od Chuijevih idejnih izleta.

Uloga klavijatura na albumu je dinamična i raznolika: od pokretačkog riffa na “Venus Vs Mars”, preko davanja melankoličnog ugođaja na “Can We Be Friends?“, do atmosferičnih jazz dionica na “Bedtime Story“, što klavijature postavlja kao najizraženiji vodeći instrument. Ambijentalno – minimalističkim uvodom u obradi Ivčićeve “Kalelarge”, Chui je dotaknuo nove sfere i mogućnosti obrađivanja pjesama, oslanjajući interpretaciju na nekoliko prepoznatljivih tonova, davajući pjesmi više no što od nje ‘uzima’, čime prikazuje srž i smisao obrađivanja pjesama.

Drugi Chuijev dolazak zaključen je u optimističnoj, okrepljujućoj “Chui Is Here To Stay”, devetominutnoj gracioznoj i grandioznoj sumi isprepletenih ponavljajućih motiva glasovira, saksofona, trube, zaokruženoj lepršavim dopunama klavijatura i space efekata. “Chui Is Here To Stay” ne predstavlja samo izvanredno pojedinačno umjetničko djelo, nego i apsolutno isticanje na samome albumu, ako bih se usudio istaknuti bilo koji njegov broj.

Chuijevo drugo glazbeno poslanje krajnje je intimno djelo, žanrovski sadržajno, stilski i zvukovno bogato, a naposljetku naše. Veliki dokaz kako u potrazi za vrhunskim albumima nije potrebno prelaziti prevelike geografske granice, kako je kolega iscrpno i detaljno proanalizirao.