Laura Marling
Once I Was An Eagle
Datum izdanja: 27.05.2013.
Izdavač: Ribbon Records
Žanr: Folk-Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
“Once I Was An Eagle”, četvrti studijski album 23-godišnje Laure Marling, donosi 15 kratkih priča, te umetnutu instrumentalnu međuigru.
Funkcija dvominutnog interludija ovisi o interpretaciji ciklusa, točnije, doživljavamo li ga kao prijelaz iz pjesme “Devil’s Resting Place” u “Undine” ili kao prijelaz između dva zasebna dijela. Međutim, plauzibilnije objašnjenje proizlazi iz interpretacije albuma kao zaokružene narativne cjeline, izgrađene oko suglasja minijatura.
Autorski rukopis Laure Marling i dalje odiše tradicijom folk trubadura (“Master Hunter” uvelike priziva hit Boba Dylana iz 1964. “It Ain’t Me Babe”), no vrijedi istaknuti da sve više izrasta u jedinstveni poetski izraz. Ta se sposobnost profilira upravo u zanimljivoj fabulativnoj razradi motiva naivnosti i odrastanja, zatvaranja specifičnog poglavlja. “Once I Was An Eagle” naprosto nije obavijen maglicom melankolije i obračuna s avetima prošlosti, a kakav zaključak bi se mogao izvesti iz, uglavnom, umirujuće i uravnotežene melodijske dionice. Naprotiv, “Saved These Words” prkosno zaokružuje album s dozom optimizma i otvorenosti za nova iskustva, nova putovanja, nove susrete.
Iz pjesme u pjesmu razrađuju se već uvedeni motivi (zvijer, demoni, lovac, noć) na “A Creature I Don’t Know“, no ovdje su obrađeni iz drugog, mračnijeg kuta, s odmakom iskustva, čak s autoironijom. Udubljujući se u sebe, preispitujući mnogobrojne odluke i postupke, secirajući nedokučive međuljudske odnose, subjekt ovog glazbenog izričaja doživljava svojevrsnu preobrazbu.
Osim što problematika seže u inače poznatu folk riznicu Laure Marling, ista se tema (naivnost, nesputanost, odlazak, ljubav, ponos, žudnja, sreća) reinterpretira i nekoliko puta kroz 15 pjesama. Uočljive su, primjerice, izmjene tona sukladno izmjeni modusa spoznaje: racionalizacija (grabežljivost lovca i neuhvatljivost lovine, gubljenje kontrole, bol, strah, bijes), suzdržanost (mudrost i dosezanje mira), ali, paralelno, suptilno tinjanje neugasive želje za životom, za ljubavlju, za ogoljelim intimnim odnosom s drugim bićem, za slobodom (otpor ograničenjima). Kohezija se, zapravo, nameće kao osnovno obilježje albuma.
Unatoč ritmičnosti, o čemu svjedoči i plesna vizualizacija “Master Hunter”, nijedna pjesma s “Once I Was An Eagle” nije ekspresivna do razine ranijih hitova “Devil’s Spoke” ili “All My Rage”. Međutim, to nije njihov manjak; štoviše, poetski su uvjerljive i tvore kompaktno tkivo albuma. “Devil’s Resting Place“, primjerice, donosi tenzije, dinamičani gotovo prijeteći zvuk, a “Undine” i “Where Can I Go?” specifičnu dozu uzbuđenja, neopterećenosti i odvažnosti.