Laura Marling: Topao i nježan glazbeni zagrljaj

Iako je sedmi album Laure Marling trebao izići u kolovozu, glazbenica se odlučila objaviti ga u ovom kriznom vremenu jer “nema smisla odgađati nešto što može barem zabaviti ljude, a u najboljem slučaju dati neki osjećaj zajedništva”. Također je izjavila da je album ogoljen od svega što mu daje modernost i vlasništvo, esencijalno dio je nje koji želi podijeliti s drugima.

Album naziva “Song For Our Daughter” producirali su Marling i dugogodišnji suradnik Ethan Johns. Naziv albuma odnosi se na imaginarnu kći kojoj Laura Marling pjeva, no ujedno i svakoj ženi bez obzira bila majka ili ne. Pjesme su posvećene toj imaginarnoj kćeri kako bi joj ponudile samopouzdanje i sigurnost koji su samoj glazbenici nedostajali. Kako ga je sama karakterizirala, riječ je o konceptualnom albumu koji govori o traumi i što to znači biti žena u današnjem društvu.

Iako je album koncentriran oko feminiteta, tekstovi su puno slojevitiji i pokazuju zrelost koju je dostigla Marling. Zvuk je jednostavan i minimalistički s akustičnom gitarom u prvom planu, iako su prisutni i gudački instrumenti i klavir, a na zadnjoj pjesmi i električna gitara. U dualnosti kompleksnosti teme i jednostavnosti zvuka stvara se ravnoteža kroz interpretaciju i pristup samom pjevanju. Laurin dobro poznati mekan i topao vokal, gotovo vilinski, u sinergiji je i sa zvukom i s tekstovima, koji su ponekad i ironični i sarkastični, poput Girl please, don’t bullshit me ili I thank God I never met, never loved, never wanted. Uvodna “Alexandra” očita je referenca na Cohenovu “Alexandra Leaving” u kojoj Marling pjeva: What became of Alexandra, did she make it through, što se može upisati kao pitanje postavljeno o bilo kojoj ženi. I need to know where did Alexandra go, upit je o poziciji žene u društvu i odnosu prema ženama.

Ipak, Marling nikad ne ide u ekstrem sa svojim pitanjima i stavovima, nego sa stanovitom ležernošću propitkuje teške teme. To je vidljivo i u sljedećoj “Held Down” u kojoj pjeva o ženi koja je ostavljena, bez patetike i samosažaljenja, potpuno iskreno i ogoljeno. Falsetto koji koristi na ovoj numeri daje joj posebnu draž, uz pratnju tek akustične gitare.

“Strange Girl” živahna je numera posvećena svakoj djevojci koja se osjeća čudno u svojoj koži. U refrenu nabrajajući odlike takve djevojke pjesma dobiva poseban ritam, pomalo funky, a opet jednostavno folk. “Only The Strong” nježna je balada o hrabrosti i ustrajnosti: Love is a sickness cured by time, stihovi su koji pokazuju jednostavnost Laurinog izraza izbrušenog tijekom godina.

Naslovna pjesma možda je i najbolja na albumu jer pokazuje dualnost albuma – slojevitost teksta i jednostavnost zvuka. Prigušena, maglovita, sjetna i nježna kako smo navikli od Laure Marling. U ovoj numeri eksplicitno se obraća imaginarnoj kćeri sa svim porukama koje bi sama glazbenica htjela čuti. Gudački instrumenti pridaju slojevitosti zvuka i njegovom bogatstvu. “The End Of Affair” i “Hope We Meet Again” klasične su pjesme za glazbenicu – ljubavne balade s gitarom i baršunastim vokalom.

Laura Marling svoj je sedmi album izdala u vrijeme kada nam svima treba osjećaj da će sve biti u redu. Album koji može zvučati melankolično na prvo slušanje, ipak pokazuje smirenu radost u podlozi do koje se dolazi opetovanim slušanjem. Nježnost i jednostavnost Laurinog vokala ovom albumu daju onu dobru poznatu toplinu svih njezinih albuma i glazbeni zagrljaj kojem se teško oteti.