Okretanje budućnosti Black Rebel Motorcycle Cluba

Kada bi već na naslovnoj stranici ispod “Specter At The Feast” trebalo sažeto definirati razlog zašto baš dotičnih dvanaest pjesama čini sedmi studijski album Black Rebel Motorcycle Cluba, podnaslov ‘Kako se suočiti s gubitkom’ uvjerljivo bi artikulirao odgovor i smjernice za daljnja slušanja.

Iako to ovdje izostaje, čini se da neočekivani slijed događaja iz 2010. godine ne sprječava brojne novinare i kritičare da stvaranje albuma jednoobrazno opravdaju nastankom nesretnih okolnosti, te, naprosto, ‘zaključavaju’ daljnje interpretacije. Drugim riječima, glazbeni medij lišavaju metaforičnosti, otvorenog čitanja i slušanja.

Iznenadna smrt Michaela Beena, producenta, mentora i tehničara BRMC-a, te oca Roberta Levona Beena, ostavila je neizbrisivi trag na svim članovima. No, iz perspektive bavljenja glazbom, taj nedostatak upravo nadoknađuju stvaranjem, i to kroz proces žalovanja.Naime, svaka transformacija emocija u riječi i zvukove oblikuje nove forme osjećanja, stvarnosti, života. Gubitak oca ili bliskog suradnika vjerojatno nikada neće biti kompenziran u cijelosti, ali suočavanje sa zbiljskim događajima u ovom kontekstu ne predstavlja bijeg, rezignaciju ili otupjelost na bol, već okrenutost budućnosti, nove mogućnosti. I to je ljepota žalovanja.

Ako “Specter At The Feast” i nastaje uslijed tuge i očaja, kao rad predstavlja svojevrsni obračun s traumom; održava uspomenu na životu, ali istovremeno nastavlja dalje. Ovaj univerzalni ‘instinkt opstanka ili preživljavanja susrećemo gotovo na svim dosadašnjim albumima BRMC-a. Bijes, ogorčenost, strast, ljubav, tuga, žudnja, ironija, nemoć, borba, riffovi, sve su to znakovi otpora – društvu, ograničenjima, strahu, dosadi, izgubljenosti, smrti.

Obrada pjesme “Let The Day Begin“, kao posveta preminulom članu benda The Call, na trenutke raste do granica stadionske euforije, gotovo u maniri zvukovne monumentalnosti U2, ali uklapa se u raspon dosadašnjih radova BRMC-a; sazdana od erupcija bučnih gitara, kritičnosti i kontradiktornog optimizma. Cijeli album zapravo gravitira između umjerene melankolije i već prepoznatljivih distorzija, no, za razliku od prethodnika “Beat The Devil’s Tattoo“, donosi razrađenije melodije, s manje psihodeličnih ritmova.

Klasičnu žanrovsku osnovicu i ovdje čine rock, blues i folk, dakako, isprepleteni u modus svojstven za BRMC. Međutim, “Specter At The Feast” nije izgrađen oko ideje kompiliranja reprezentativnih trenutaka dugogodišnje karijere, kao što se to može reći za “Beat The Devil’s Tattoo“. Vrijedi istaknuti da sadrži tek standardni strukturni element svih albuma BRMC, osim eksperimentalnog “The Effect of 333“, a to je kontrast između dinamičnih garage rock hitova, te eteričnih blues tužaljki i folk rock balada.

Rezultat takve formule jest koherencija, uravnoteženost, ali i sposobnost za oblikovanje singularnog glazbenog potpisa. Od rasutih komada ličnosti do bunta na granici uništenja, BRMC dosljedno grade i iznova istražuju dimenzije vlastitog zvuka, čije su okvire iscrtali već na istoimenom prvijencu.

Jedna od problematičnijih točaka “Specter At The Feast” očigledno se reflektira kroz niz pjesama “Hate The Taste“, “Rival” i “Teenage Disease“, tj. riječ je o tematskom gomilanju već blijedih klišeja iz riznice čestog imaginarija buntovništva, cinizma, promašaja ili neobuzdanih strasti. Uvodna “Fire Walker“, na tragu naslova, najavljuje atmosferu unutarnje borbe sa sablastima gorčine i nemoći, no više nalik na soundtrack za novi film o Jamesu Bondu, nego u granicama kvalitete kakvu smo ranije imali prilike čuti od BRMC.

Također, slabija ostvarenja čine “Funny Games” i “Sell It“; odaju dojam prelijevanja jedne u drugu, te pripadaju u uobičajeni BRMC obrazac oblikovanja pjesme: izmjena vokalnih dionica s glasnom eskalacijom distorzija. Ostalih pet pjesama čine intimno senzibiliziraniji, melodičniji i duhovno obojen dio “Specter At The Feast”.

“Returning“, “Lullaby” i “Lose Yourself” natopljene su simbolikom; ujedno izazivaju aluzije na tragični događaj iz života članova BRMC, ali ih se može tumačiti i u ključu ljubavne balade. S druge strane, sablasnu blues melodiju opet donosi “Somekind Of Ghost“, a slijedi je gotovo eterični gospel “Sometimes The Light“.