Pjevajući barmen

Kansas City početkom ’20-ih godina prošlog stoljeća bio je ono što je valjda danas Las Vegas. 24-satna dekadentna zabava za sve one koji su imali love za skupocjene kurve, loš rulet i boogie-woogie noćne barove. U jednom od takvih barova radio je i mladac snažnog stasa i još snažnijeg glasa. Kažu.

Bio je građom tako velik da su ga prozvali Big. Big Joe Turner, Boss Of The Blues. Mladac je u tom dotičnom klubu spravljajući pića za šankom istovremeno pjevao u pratnji pijanista na suprotnoj strani kluba. Od malih je nogu želio samo jedno – postati blues pjevač.

Mogao je satima pjevati i smišljati improvizirane blues strofe ne ponavljajuči niti jednu ponovo. Publika ga je obožavala, kako to obično biva glas o njemu se proširio, i dok se nije ni snašao već je u rukama držao ugovor koji ga je vinuo u zvijezde. Od malog bara do velikog ‘stara’.

U narednim godinama čovjek s 10 različitih hitova probija sve rekorde R&B top-lista ostajavši na njima sveukupno 117 tjedana. Veliki dio njegovih najvećih hitova nalazi se i na ovoj selekciji 20 najboljih stvari uokvirenih u 60 minuta up-tempo, mahom akustičnog bluesa uz boogie-woogie pratnju aranžmana karakterističnih za ’50-te godine američke rhythm&blues scene dominatnog klavira podcrtanim ponekad ljutim, ponekad tužnim, a ponekad i veselim trubama naslonjenih na ritam sekciju strogog kontrabasa i raspršenih činelica bubnjeva koji djelomično poput mirnih, a djelomično nervoznih valova zanose ovaj blues brodić čas ovamo čas onamo ali uvijek niz struju.

Poslušajte. Čovjek je u Rock and roll hall of fame.