Potvrda iznimnog kontuiranog rada

Malo je bendova ostavilo utjecaj na svjetsku glazbenu scenu kao što je ostavio Transglobal Underground. Mješajući world-music s dubom, houseom, hip-hopom, trip-hopom, reggaeom i ubacujući u sve to politički orijentirane tekstove uspjeli su napraviti svijetsku atrakciju i to od prvog singla!

Nastali su ranih ’90-ih, kao odgovor na svjetsku glazbenu scenu koja je tada još uvijek odbijala prihvatiti house i world music.

Njihov prvi singl “Temple Head” kao što sam već rekao, zamjećen je od strane mnogih DJ-eva kao što su Danny Rampling i Andy Weatherall koji su ga svirali na 45rpm umjesto 33 i tako od njega napravili klupski hit. Singl je proglašen “Single Of The Week” od strane Melody Maker časopisa, ali je također ušao na top-ljestvice raznih emisija najpoznatije britanske radio-postaje BBC Radio 1.

Nakon velikog uspjeha prvog singla, privukli su pozornost Deconstruction Recordsa koji im je ponudio snimanje albuma i nedugo nakon toga bend ulazi u mali studio u Eustonu i snima osnove onog što će kasnije postati prvi album Transglobal Undergrounda. Tu su se okupila tada nepoznata imena poput Natache Atlas, Tuupa i Jalala i napravili izvanradan session.

Ukratko, svi su bili zadovoljni osim Deconstructiona, koji nisu vidjeli smisla u svemu tome pa su im prekinuli ugovor. Razočarani Deconstructionom, Transglobal Underground se odlučuju na snimanje novog singla “I, Voyager” i to ponovo na Nationu koji je opet pokupio sve pohvale.

Treći singl “Shimmer”, nastao iz sessiona napravljenog u Deconstructionovom studiu na kojem se pojavljuju Natacha i Tuup također je pokupio veliki uspjeh te Nation konačno postaje priznati label zahvaljujući upravo Transglobal Undergroundu, ali također i bendovima kao što je Fun-Da-Mental i Loop Guru. Konačno, Nation je skupio dovoljno novaca i financira nastajanje prvog Transglobal Underground albuma “Dream Of 100 Nations” koji se u stvari sastoji od sessiona snimljenih kod Deconstructiona + “I, Voyager” i nekoliko novih stvari.

Album je proglašen debi-albumom godine i ovoga puta je ponuda za sljedeći album došla od Sonya. Tako nastaje drugi album nazvan “International Times” koji je također pokupio pohvale od publike i kritike. Nadalje su napravili još 3 albuma i to ovim redom: 1996. – “Psychic Karaoke”; 1998. – “Rejoice, Rejoice” i 2001. – “Yes Boss Food Corner”.

Njihov zadnji album, “Impossible Broadcasting” je logičan nastavak na njihov dosadašnji rad. Mješavina duba, reggea, hip-hopa, trip-hopa i housea pomješana s indijskim, pakistanskim, arapskim, egipatskim ritmovima nudi uistinu vrhunski slušateljski užitak koji se nemože usporediti s ničim do sada prisutnim na aktualnoj glazbenoj sceni.

U ovih 12 stvari, ponovo su demonstrirali da su zbilja svjetska atrakcija, i da znaju svoj posao. Stvari su dosta brže i kompliciranije od predhodnog albuma, i također više naginju nekom orijentalnom ritmu što nije slučaj s predhodnim albumom tako da su u pjesmama prisutne table, sitar i drugi orijentalni instrumenti.

Postava se uvijek mijenja tako da ovoga puta bend čine Tuup, Sheema Mukherjee, Doreen Thobekile, Gurujit Sihra, Hami, Tim Whelan, Ferenc Balogh, Krupa Pattni i Jo Sax. Za kraj moram reći da je riječ zbilja o ok albumu, albumu kojeg vrijedi poslušati.