Ciklus koncerata u sklopu ponovnog otvaranje zagrebačke Močvare kulminirao je u subotu 23. svibnja nastupom Transglobal Undergrounda. Pred sam koncert vladalo je uzbuđenje jer u Močvari nisam bio ‘sto godina’, a volio sam ići na sve te čudne koncerte koje su se u njoj nekoć održavali.
Ipak vlada je mala zabrinutost jer su ljudi pričali o slaboj prodaji ulaznica, a u skladu s time ispred Močvare i nije baš bilo puno ljudi. No ulaskom u ‘novu’ Močvaru uistinu smo se oduševili preuređenim prostorom. Čudno je mirisala Močvara bez dima cigareta, nestvarno, no atmosfera je bila ono prava močvarska, ekipa isto.
Kad je koncert počeo napunilo se unutra dosta ljudi (po slobodnoj procjeni tristotinjak), ali manjak publike je uskoro postao nevažan kad su zvuci ‘očeva world fusiona’ počeli ispunjavati prostor-vrijeme.
Transglobal Underground su na promotivnoj turneji u povodu izdavanja ‘the best of’ dvostrukog albuma "Run Devils And Demons", ali i zadnjeg studijskog albuma "Moonshout" iz 2007. To je svakako utjecalo i na odabir izvedbi tako da nije bilo nekoliko vječnih pjesama koje su svirali na ranijim zagrebačkim koncertima u Pauku i Aquariusu.
Transglobal Underground je bend ili bolje rečeno glazbena skupina sastavljena od multiinstrumentalista, producenata, sing-jaya i poznatih suradnika kao npr. world music dive Natache Atlas koja se nažalost nije pridružila ekipi u Zagrebu. Žanr glazbe se može okarakterizirati kao fuzija world musica, housea, JA sound systema i uživo odsviranih instrumenata, no sve to drugačije funkcionira uživo, nego kada se sluša kod kuće.
Dakle, koncert je počeo oko 22:30 i trajao je sat i pol, a početni set pjesama je postupno zagrijavao zrak dok nisu odapeli obradu svoje "Drums Of Navarone". Tada se plesni podij užario, a oduševljeni gledatelji se odjednom pretvorili u plesače tako da je cijela Močvara do kraja plesala u Transglobal Underground ritmu. Prepustivši se tom lijepom prizoru polako se odvijao koncert ovih fenomenalnih glazbenika.
U set su uključene redom groove mega-stvari "Delta Disco", "Rude Buddha", "Sikhman And The Rasta", kao i puno novih stvari, a s novim singlom "Dancehall Operator" do kraja su zapalili Močvaru. Svakako bih istaknuo da su jedan "Scorch" ili "Step Across The Edge" s, meni najboljeg, albuma "Yes Boss Food Corner" ovdje normalno nedostajale, ali samo gledanje Transglobal Undergrounda je ljepota za sebe.
Kako oni samo uživaju u tome što rade. Tim Whelan se s lakoćom ostavi ‘kontrola’ i uhvati električne gitare, defa i pjevanja, mladi perkusionist kojemu ne znam ime (novi, vjerojatno pridruženi član) skače s tabla na dhol bubanj i obrnuto, vesela Sheema Mukherjee bez problema zamjeni citru s bas gitarom, a i zamjeni odsutne kolegice Kupru i Natachu pjevajući, time nadopunjujući glavnog ‘sing-jayovskog’ vokala, lava TUUP-a koji neumorno znalački udara u konge i stvara atmosferu. Hamilton Lee na bubnjevima održava stanje stvari neprikosnovenim. Sve na kraju završava jednim ‘obiteljskim druženjem’ na pozornici uz oduševljenu publiku koja ne staje plesati.
Nakon kratkog predaha vraćaju se s kraćim i jedinim bisom, i nastavljaju groove ludnicu što je donekle ‘spustilo’ zaplesanu ekipu kada su shvatili da je to to, no mora se pohvaliti DJ-a koji je napravio odličnu tranziciju tako da se moglo nastaviti sa trešnjom tjelesa u ritmu novih beatova.
Dojmovi ljudi koji su odgledali većinu koncerta, a nisu vani pušili i divanili, uglavnom su unisoni da je koncert bio odličan. Meni koji sam već bio na Transglobal Undergroundu je bilo predobro jer su svaki puta u drugačijoj izvedbi, ali možda je ovaj puta nedostajalo mrvicu energije.
Za kraj, napokon opet imamo mjesto koje nudi pregršt kvalitetnih urbano-kulturalnih događaja te želim Močvari da ovo bude zadnje otvaranje, a zatvaranje se ne preporuča jer ćemo sljedeći puta blokirati na 34 dana npr. zračnu luku Pleso ako se netko opet usudi dirati u naše svetinje.
Tekst i foto: Marko Tomičević
