Nakon punih šest godina iščekivanja u kojima je Urban doživljavao vrhunce, ali i proživljavao stvaralačke krize i tražio sebe, novi album “Retro” napokon je ugledao svjetlo dana. Kritike mu nisu osobito išle na ruku, ali sudeći po dosad održanim koncertima, kvaliteta rada Urbana i njegovog pratećeg benda se nastavlja. Za razliku od prošlog intervjua kada je smatrao da je u fazi u kojoj se ne vidi ‘niti kao pjevač niti kao tekstopisac’, ovoga puta pred vama je jedan puno optimističniji Damir Urban.
Ispričaj nam kako ti je bilo na turneji po Americi?
Pa dobro, ne može se to nazvati turnejom, turneja od tri, četiri koncerta nije turneja, ali nažalost u Hrvatskoj nekako kako pada standard i kako padaju kriteriji svega onda su i oni koji se dvaput pojave u novinama zvijezde, a onda su i tri koncerta postala turneja.
U svakom slučaju imali smo tih par svirki u Americi i žao mi je što smo papire dobili kasno pa su neki koncerti nažalost otpali jer je trebala potvrda dolaska za booking tih prostora. Ali nema veze, od svih svirki koje su ostale i koje smo odsvirali, to su bili mali klubovi, rock’n’roll klubovi znači u koje stane tristotinjak ljudi, dakle da ljudi ne misle da smo svirali nekakve dvorane ili ne znam što. Međutim posebnost je ta što smo svirali u njihovim, znači američkim klubovima, za američku publiku. Naravno da su naši odn. svi sa područja bivše Jugoslavije bili dobrodošli, ali pretežno je bila američka publika. Prošli smo ja mislim izvrsno, svirke su po nekakvoj atmosferi ništa lošije nego kod nas, prolazilo je, jedino što ne zna toliki broj ljudi pjesme. Isto tako svirali smo u CBGB’s koji je klub od.. to je rupa ustvari, mali klub, ali je postao vremenom već turistička atrakcija i ja mislim da smo mi jedini hrvatski bend kojem je dozvoljeno da svira tamo, jer su osim naravno drugih uvjeta najbitniji uvjeti da, po njihovim glazbenim kriterijima, to zadovoljava. Tako da smo dobili ulaz, a nakon dogovora s njima čak smo dobili prime time, tj. subotu u 8 sati, što je dokaz taj jedan dovoljan poziv tamošnjoj publici da dođu jer bend koji svira u subotu u 8 sati je zavrijedio da ga se vidi. Tako da tamo postoji već nekakva tabela vrijednosti i uspjeli smo uletiti u nekakve njihove standarde. I htio sam reći da mi je žao zbog tih svirki koje su se odgodile, ali nisu propale, možda je čak ispalo i dobro jer na jesen ponovo idemo u svirati u Ameriku, a da smo sad odsvirali možda ne bi išli na jesen, ovako idemo još jednom što je meni veliko zadovoljstvo.
Reci nam nešto više o organizaciji koja je organizirala koncert! U pripremi je i dokumentarac s turneje?
Organizacija se zove Doors Art Foundation, to je udruga koju čini dvoje, troje ljudi u glavnini, a onda je sastavljena naravno i od brdo volontera i ljudi koji tu pomažu, uglavnom Hrvata, ali ima i nešto Makedonaca i dosta Bosanaca. To su ljudi koji su odlučili promovirati kulturu, ponajprije naravno hrvatsku kulturu, ali radi se o tome da oni zapravo promoviraju kulturu uopće. Tako da uopće nemaju namjeru raditi nekakve komercijalne stvari, jer do novca se očito može doći i na drugačiji način, a ne samo radeći nešto ispod nekih umjetničkih kriterija i nivoa. To nije neka moćna organizacija u velikoj kući, jedan stan je preuređen u kancelariju, vrlo su ažurni, aktivni i mislim da je njihova najveća vrijednost u njihovom entuzijazmu, to je njihova najveća kvaliteta. Tamo gdje su drugi možda posustali, oni nisu i tu vidim za njih danas sutra nešto svijetliju budućnost. Isto tako, oni rade u sklopu turneje ciljani dokumentarac koji je, koliko sam ja upoznat, pred samim krajem i onda ćemo vidjeti što se da napraviti s tim. Inače rade još i izložbe slika, rade i film, hrvatski film sad rade, uglavnom alternativnija i umjetnička ostvarenja hrvatskog filma, u New Yorku, dakle proširili su se na sva područja, zapravo su multimedijalni skroz.
Kako je prošla koncertna premijera albuma pred domaćom publikom?
Znaš što, mi smo neke stvari onemogućili u samom početku, da ne bi došlo do nekakvih.. da budemo odmah na čisto, mi smo ljude stavili da oni sjede, pa onda znam da sjede pa od njih niti ne očekujem da bude nekakvo divljaštvo. Rijeka ima jedan problem za razliku od Zagreba, a taj je što nema adekvatnih prostora za bend našeg profila, znači nekakvih rock prostora pogodnih za rock svirku a da su ipak neutralni, znači da se tu nešto događa i da publika posjećuje taj prostor, ona publika koju taj čas bend koji nastupa traži. Radi se o tome da postoje mjesta koja su puno alternativnija ali onda ta publika možda eventualno nije moja, a ja ne bih volio da sviram za nekog tko je slučajno naišao te večeri u klub. S druge strane neki klubovi su premali, tako da na kraju smo se eto odlučili za Teatro Fenice koji je kino, prostor velikog kina, možda po kapacitetu on nije najsretnija kombinacija, ali u svakom slučaju zvučno i vizualno uspjeli smo ostvariti ono što smo htjeli. A što se tiče atmosfere, mi nismo bend koji je spreman zabavljati publiku, ali mislim da što se tiče glazbe da smo im sigurno dali sve što smo mogli u tom trenutku.
Znači zadovoljan si kako je “Retro” bio prihvaćen od strane publike s obzirom na to da ga kritika baš i nije najbolje ocijenila?
Pa mislim da je prednost te ploče to što je ona rađena za koncertnu promociju, rađena je na jedan kvazi-live način, skoro pa live način, samim tim te je pjesme gušt svirati uživo jer one su takve kakve jesu, znači nije ih potrebno nešto prearanžiravati specijalno.. tamo di su veliki sampleovi, orkestri, ili, ne znam, nasnimljen set bubnjeva, kao što je bila nažalost situacija sa “Žena dijete”, onda se to mora na drugačiji način za binu prearanžirati. Sa “Retrom” to nije bio slučaj, tako da ta ploča zvuči možda čak i čvršće, možda čak i bolje uživo nego u studiju, tako da ako ništa drugo poslije koncerta u Rijeci smo dobili vrlo pohvalne kritike, da idu doma sad slušati ploču jer su sad skužili da im je ploča super. Tako da mislim da je prednost koncerata i promocija ta da će napraviti povoljniju situaciju za ploču. U svakom slučaju, tu ploču smo snimili takvu kakva je, spreman sam na sve kritike, neke od tih koje su upućene i stoje, međutim ne zamaramo se time jer nismo ni očekivali ništa drugo, to što smo htjeli to smo i napravili. Jasno mi je da to možda nije ispunilo nečija očekivanja, ali nažalost nisam ispunio ni očekivanja svoje mame i tate pa sam još uvijek živ.
Misliš li da su ljudi možda razočarani zato što je “Merkur” bio tako dugo iščekivan, a na kraju je završio u smeću?
Pa ja znam za neke ljude koji su bili razočarani, a nisu čak ni čuli ništa od tog albuma, osim “Moje” koja je bila plasirana kao singl. Ne znam što bih ja poručio tim ljudima, mislim da u ovoj zemlji ljudi previše vole voditi brigu o tuđim životima – kao što u privatnom životu susjedi vole susjedu viriti u tanjur, tako isto i na sceni nažalost ljudi vole voditi brigu o tome što netko radi i što bi netko htio i unaprijed već zaključivati neke stvari. Mi još uvijek jedino iskreno što možemo napraviti je da pokušavamo svirati sebi za gušt, a onda nekako mislim ako sviraš iz gušta sebi onda će valjda biti i ljudima dobro, jer ako sviraš isključivo za njih to neće biti dobro sigurno. Tako je i s pločom. Mi smo “Merkur” snimali pošteno godinu i pol dana, zajebavali se u studiju, ali i radili i to u popriličnoj izolaciji na Krku. I eto, desila se nezgodna situacija da sam ja tu ploču imao vremena prije izdavanja preslušavati. I tri mjeseca sam je preslušavao i kada je trebala izaći meni se to više nije dalo slušati, a kamoli svirati, a kamoli ned’o Bog da to prođe pa da onda to još moram deset godina svirati. Onda sam rekao ‘znaš šta, ajmo mi to zajebat jer ja ovo više ne mogu čut’. Eto, to je sve!
Uskoro će se u Rijeci održati Hartera festival u staroj tvornici papira na kojem i vi nastupate. Reci nam nešto više o tom festivalu!
Ne znam puno više o festivalu nego što znaš ti, znam samo koja je moja cijena, što ti ne znaš, haha!
Neću ni pitati…
Mislim, neću ti ja reći, ali neću reći od sramote, a ne zato što mislim da će netko mislit ‘vau, koja lova’, nego me sram reći, al dobro, nema veze… cijena je ono, lokalpatriotska, haha! Što se tiče festivala, znam da nastupaju bendovi Laibach, TBF je potvrdio, pa od nešto manjih, uvjetno rečeno manjih, Elemental, pa još Let 3 i mi, znači jedno 5, 6 bendova. Što se tiče prostora, ja sam jedanput gledao tamo jednu predstavu od Dolenčića, “Hamleta”, prostor je mrak! Prostor je stvarno ono, iz science fiction filma, a i privatno sam ga išao obići, to je bilo za neke naše ideje i projekte, i mislim da ne može biti bolji nego što je, mislim da je prostor sam za sebe zaslužio da se plati karta i dođe ga se vidjeti i mislim da će uskoro ako bude ideje i dobru volju gradskih vlasti imao tko sprovesti, u umjetničkom smislu. Jer nažalost, danas postoji problem dolje što i a ako daš nekome prostor, znači daje se mogućnost, ali tko će to? To je ogroman pogon, tamo stane po meni jedno 20, 30 tisuća ljudi, može se napraviti jedan zaseban grad u gradu i ako se to ostvari to bi mogao biti stvarno prvi umjetnički gradić u ovom dijelu Europe. Ovo je recimo nekakav začetak te ideje grada da se taj prostor počne izdavati u umjetničke svrhe.
Kada si spomenuo gradske vlasti, sjetila sam se da sam neki dan pročitala u Novom Listu kako se tvoje ime našlo na izbornoj listi nekog lokalnog političara?
Da, katastrofa! Ja sam dao u međuvremenu demantij toga, popizdio sam zato što je to bio jedan običan potpis potpore, kao što vjerujem da ih i ti daješ ako je za neke studente ili tako nešto, a oni su to iskoristili kao da sam ja čovjek koji je pristao biti na listi ili ne znam šta! Ja uopće nisam upoznat s cijelim programom te stranke, jedino zašto sam dao potpis je zato što tog čovjeka znam, što mi je sad žao da ga znam, a s druge strane taj čovjek me u principu ‘udavio’ na kavi da mu to napravim pa sam potpisao taj potpis potpore, uz drugih 100 ili 300 ljudi iz grada da bi on skupio dovoljan broj potpisa da bi se uopće mogao kandidirati, a da bi on to naravno kasnije protumačio sebi kako je on to htio. Ja sam to demantirao, međutim žao mi je što se takve stvari dešavaju jer to je kao čovjek koji sebe plasira kao opozicija i koji želi zapravo biti drugačiji od drugih, koji stvarno želi raditi od srca i koji želi biti iskren i potpomoći kulturu grada i to, ali nažalost još jednom se pokazala teza da opozicija ne postoji, postoji samo pozicija.
U zadnjem intervjuu za naš sajt rekao si kako nikad više nećeš nastupiti kao predgrupa nekom velikom bendu jer se onda razočaraš zbog njihovih unaprijed režiranih nastupa pa poslije poklanjaš ploče, međutim u međuvremenu si ipak nastupio kao predgrupa Sealu u Opatiji?
Pa sad ti mogu ponoviti to isto… to je bilo jedno od većih razočaranja što sam doživio…
Da, ali zašto si svejedno ponovo pristao biti predgrupa?
Pa zato što smo u tom momentu slušali Seala doma, u to vrijeme je izdao novu ploču, mi smo ga slušali doma i sviđalo nam se… i ono, kad je dolazio Crnarić me nazvao… Koncert je bio u Opatiji… ma bilo je par okolnosti, tih dana smo bili slobodni, honorar je bio više nego pristojan, s druge strane koncert je bio u Opatiji na Ljetnoj pozornici gdje ja nikada nisam nastupao, a bila mi je velika želja, mi nismo bend tog kapaciteta da si ja mogu sam taj prostor priuštiti, pa mi je bilo drago tamo nastupiti, razglas sam znao koji će biti, znači tehnička strana me privukla, privuklo me sto stvari, a uz to, ajde, ipak je to Seal. Međutim nažalost, desilo se kao i uvijek, a to je da je Seal kao čovjek vrlo simpatičan, ali kao umjetnik i kao izvođač je nažalost na razini naših gažera koji zabavljaju njemačke goste na terasi. Ne postoji moment improvizacije, ne postoji moment trenutka, postoji unaprijed isplaniran scenarij, trećerazredni muzičari, vjerojatno nekakvi talijanski studijski glazbenici pretpostavljam, ne znam kako bi ti to opisao, koji sebi ne mogu dati oduška na koncertu, pa onda one rečenice koje su čisto onako kalup već godinama, tipa ‘drago mi je što sam večeras ovdje’, ‘idemo svi zajedno’ i ‘da li se osjećate dobro kao i ja?’ i tako. U svakom slučaju jedna lagana zabavica za nezahtjevnu publiku. Kažem ti, ukupan dojam je spasilo jedino to što je on kao čovjek vrlo simpatičan, od svih ljudi s kojima sam bio do sada možda najsimpatičnija strana zvijezda, najnormalnija, izvrstan pjevač, ali nažalost ne i performer. Ako netko ima doma njegovu ploču nema potrebe ići na koncert.
