Jedan od najvećih domaćih umjetnika uopće, Damir Urban, sinoć je nastupio u rasprodanoj zagrebačkoj Areni. Točnije Urban&4 uz pratnju Simfonijskog orkestra HRT-a tri su sata svirali u prepunoj Areni, što je ujedno i Urbanov najveći koncert dosad.
Urban je koncert otvorio “Mjesečevim rogom” ušavši u publiku što je od samog početka koncerta atmosferu napravilo intimnom – to je i obilježilo trosatni koncert.
Iako je još uvijek aktualan njegov posljednji album “Lipanj, srpanj, kolovoz”, na setlisti su se našle najveće njegove pjesme koje su mu obilježile karijeru – “Odlučio sam da te volim”, “Biram ptice”, “Div”, kao i “Iskra” sa zadnjeg albuma.
Kroz svaku pjesmu publika je nabijala nastup nekom posebnom vrstom energije koja je dizala atmosferu. I sam Urban je kroz nastup primijetio nešto “drugačije” – kao da ga, njegovim riječima, “nešto vuče kroz tunel i baca u svemir”. Upravo takav dojam je i davala kombinacija njegovih tekstova uvećanih orkestracijom.
Sredinom koncerta, na pozornici mu se pridružio njegov veliki prijatelj Rade Šerbedžija, s kojim je u duetu otpjevao “Ni u tvom srcu”, pjesmu koju je u originalu Šerbedžija pjevao s Kemalom Montenom. Nakon dueta, pred publikom se pojavio i Ante Gelo, još jedan Urbanov veliki prijatelj, kojeg je Urban pozvao da odsvira “Malu trubu”.
Nakon “Male trube” i neprekidnog pjevanja publike, slijedio je “Astronaut” nakon kojeg će uslijediti bis, odnosno, mali zaokret.
Urban je primijetio da se zapravo nikad prije nije dogodilo da negdje pjeva ovoliko pjesama, i zato je, zadnji dio nastupa odlučio pretvoriti u mali koncert za svoju kćer Iskru – gdje je zbor Mozartine izveo “Priđi mi bliže” i “Black tattoo” – koji je cijelom nastupu dao potpuno novu dimenziju. Koncert su zatvorili “Svijetom za nas”.
U Areni je sinoć bilo nešto doista “drugačije”, toliko veliko, a u isto vrijeme toliko “malo”, intimno, skučeno, mirno, ali i divlje. Kroz gotovo tri sata nastupa, Urban je uspio pokazati, barem iz moje perspektive, ono što ga je zapravo učinilo ovako velikim glazbenikom. Kada pomislim na Urbana i njegovu suštinu, u glavi su mi uvijek neki manji, prigušeniji i intimni prostori, ali ovih nastupom, on je zbilja dokazao da njegov umjetnički, ali prvenstveno glazbeni izražaj ne poznaje mjesto i vrijeme.
