The Bambi Molesters: “Sigurno bi promijenili ime benda”

The Bambi Molesters slave 20 godina djelovanja mini festivalom koji će se održati u zagrebačkoj Tvornici kulture prvog petka mjeseca
prosinca godine 2014.

Sisački surf rockeri djeluju u istoj postavi od početka što je prava rijetkost. Na Sonic Bullets festivalu imat će nekoliko zanimljivih gostiju, a još jedna zanimljiva informacija o njima je da ukoliko ste gledali seriju “Breaking Bad”, čuli ste njihovu glazbu u jednoj od epizoda, a da možda niste ni znali.

Ima tu još svašta zanimljivo…Što je najvažnije po vama što se dogodilo u ovih 20 godina karijere?
Dinko: Sviramo, komponiramo, putujemo i veselimo se životu. I to je najvažnije što se dogodilo.
Dalibor: Najvažnije je da smo ostali zajedno i da nam je jednako uzbudljivo kao i prije 20 godina. Da se vratite 10-15 godina unazad, što bi promijenili?
Hrvoje: Možda najbolje ništa. To je to. Uz sve zamke i kriva skretanja mislim da smo ipak na pravom putu.
Dalibor: Siguran sam da bi promijenili ime benda, uložili novac u neki dobar inozemni PR, ne bi trošili novac na videospotove…
Dinko:
Bio bi kupio onog Super Reverba šta je bio u komisionu za 400 maraka,
samo ga je trebalo dotjerat u radnu temperaturu. Tad nisam znao tako
malo o popravljanju Fender pojačala kao sad, ali Reverb mu je prštao u
treblu, vjerojatno je trebalo samo smanjiti grid leak otpornik na reverb
driveru (lampa 12AT7, treća po redu kad se gleda iza) sad da ne duljim,
uglavnom paralelno su spojene sve elektrode u lampi, pa se tim
paralelnim spojem dobije onaj jaki Fenderov Reverb šta meni treba. E da,
i odbilo me od kupovine kad sam rukom ispod Reverb tanka napipao nešto
što mi se učinilo kao par kamenčića, a kad sam ih izvadio, ono bilo par
govanaca. Ipak sam oduljio, a šte ćete, mene kad krene, ne znam stat, ko
Robin Williams.

Imate li jedan događaj koji po nečem pamtite kao najznačajniji?
Hrvoje: Najznačajnije je da smo uspjeli ostati u istoj postavi od samog početka.
Dinko: Kad smo skomponirali “As the Dark Wave Swells”, meni najbolju pjesmu ikada.

Uz brojne suradnje, možda je najviše zapažena ona s REM-om. Što je ona realno promijenila? Što je sve vama donijela?
Dinko: Više publike.
Hrvoje: Mislim da smo time dobili potvrdu da to što radimo zbilja ima potencijala.
Dalibor: Dobili smo ekstra medijsku pažnju. Nekako mislim da se suradnja s REM i previše spominjala. Nama je donijela izuzetno glazbeno iskustvo, uzbudljive svirke pred više od 20.000 ljudi, sve ono o čemu maštaš kad počinješ svirati.
Lada: Saznanje o tome kako funkcionira ‘veliki’ bend, te iskustvo sviranja pred stvarno ogromnom publikom. Naučili smo nešto novo o sebi i načinu na koji funkcioniramo u situaciji koja traži brzu prilagodbu.

Imate li u planu već neke buduće suradnje? Možda s nekim našim mladim glazbenicima?
Hrvoje: Sve naše suradnje su dolazile nekako spontano, bez plana. Ako se i dogode ponovno u budućnosti htio bih da isto tako budu neplanirane. Bez predumišljaja.
Dalibor: Siguran sam da će ih bit, ali s kim i kada… nemam pojma. Naši mladi glazbenici? Pa nemam ništa protiv.

Planirate li još što objaviti pod The Strange s Chrisom Eckmanom?
Dalibor:
Planovi su jedno, a realnost nešto drugo. Činjenica je da smo i on i mi
trenutno prezauzeti privatnim i poslovnim obavezama. Dobra volja
postoji. Vidjet ćemo.
Hrvoje: Dogovor je da razmišljamo u tom smjeru.

Skladba “Chaotica” sa “Sonic Bullets: 13th from the Hip” uvrštena je u petu epizodu zadnje sezone serije “Breaking Bad”. Kako je došlo do toga, zašto baš ta pjesma?
Dalibor: Glazbeni supervisor serije imao je još od prije naše albume. Sam je izabrao pjesmu “Chaotica”, javio se našem publisheru, dogovorili smo uvjete i pjesma je završila u seriji. Da se vratim na prethodno pitanje o najznačajnijem događaju karijere… rekao bih da je to apsolutni highlight naše 20 godišnje karijere. Malo je autora i bendova koji su uspjeli biti uvršteni u soundtrack jedne od najpopularnijih serija ikad.
Hrvoje: To je kao kad Dinko nekog pita: “Koja bi ti htio biti pjesma?“… “Breaking Bad” je kultna serija i baš mi je drago da će “Chaotica” zauvjek živjeti u toj seriji.
Dinko: Pjesma je dobra baš za tu scenu što je čovjek koji je odabirao muziku za tu seriju prepoznao.
Lada:
Na YouTube smo nekoliko dana nakon emitiranja te epizode mogli pratiti
porast broja klikova. To nam je definitivno povećalo krug publike.

Zvuk se mijenjao iz albuma u album. Znate li već kako će zvučati novi album i koliko će biti različit od prethodnih?
Hrvoje: Biti će sigurno dvije gitare, bas i bubanj. I zvuk će biti što
bliže onom što inače izlazi iz tih instrumenata. Bilo bi dobro da svrate
i prijatelji.
Dalibor: Ili nešto kao ‘povratak počecima’ ili istraživanje u okviru proširene postave. Mislim da će kao i uvijek ovisiti o pjesmama i trenutku inspiracije.
Dinko: Bit će još više promijenjen i različit.
Lada: Ovisi kako ćemo se osjećati.

Koliko se vaš kreativni proces mijenjao kroz godine?
Lada: Odnosi među nama su se mijenjali, način na koji sviramo se mijenjao, pa se i kreativni proces mijenjao.
Dinko: Šta je to kreativni proces?
Dalibor: Rekao bih da se ipak nije bitnije mijenjao. Onoliko koliko se promijenila tehnologija. Možda nove pjesme na probu dolaze više gotove-definirane nego prije.

Koliko vam znače kritike i medijska eksponiranost i nakon 20 godina karijere?
Lada: Mislim da smo u medijima sasvim dovoljno, nekako smo se trudili izbjegavati stvari koje nemaju veze s muzikom i onime što radimo. Nema puno smisla puniti rubrike koje ne korespondiraju s našom publikom, a ni s nama.
Dalibor: Mislim da smo s medijima imali dosta sreće. Meni osobno kritike i medijska eksponiranost ne znače pretjerano. Recimo da što sam stariji to mi manje znači.
Dinko: Znače puno, evo ja kad dođem u kafić svi me poznaju.

Imate li neko mjesto gdje posebno volite svirati i zašto?
Dalibor: Moramo uvrstiti i vremensku dimenziju. Na početku karijere: KSET, Atomic Café u Minhenu, Dreikoenigskeller u Frankfurtu. U zadnjih par godina Vintage Industrial Baru, Teatar &TD…
Dinko: Svaka dvorana, svaki grad.
Lada: Zagreb, Tvornica, 5.12.2014. godine.

Ista postava već 20 godina i bračni par u bendu. Kome je najgore?
Hrvoje: Bakama (smijeh)
Dalibor: Rokiju, našem vozaču.
Dinko: Meni.

Dobitnici ste raznih nagrada, koliko je to pridonijelo nečem, ili samo osobnom zadovoljstvu?
Lada: Doprinijelo je također povećanju broja publike. Sve se one dodjeljuju na nacionalnom nivou, tako da su se za bend vrlo vjerojatno zainteresirali i neki ljudi koji možda ne odlaze na svirke u klubove.
Dalibor: Nagrade su potvrda da postojimo i da netko primjećuje to što radimo. Osobno zadovoljstvo je uglavnom vezano uz svirke uživo.
Dinko: Eno ga Porin kod mene drži vrata da ne lupaju.

Ima li kakve znatne razlike u hrvatskoj i stranoj publici osim u broju?
Hrvoje: Nema. I jedni i drugi izgledaju kao da bi se s njima družili i inače.
Dinko: A ima, ima…
Lada: Već smo nekoliko puta naglašavali da se najbolje osjećamo u klubovima, u toj nekoj intimnoj atmosferi. Publika vani je možda vidjela i čula više instrumentalnih bendova, ali sve u svemu ljudi reagiraju na neki univerzalan način.
Dalibor: Nema razlike. Publike je nešto više na domaćem terenu.

Imate li neku smiješnu anegdotu za podijeliti?
Hrvoje: Jedan stariji susjed nas zove Baby Sisters (smijeh).

Sonic Bullets Festival održat će se 5. prosinca u Tvornici. S vama će nastupiti B & the Bops, My Buddy Moose, The Flaming Sideburns i Chris Eckman. Kako ste došli na ideju festivala i što nam više o tome možete reći?
Dinko: Dobri ljudi, dobri svirači, mogu popit, zagalamit…
Lada: Nismo željeli da obljetnica samo tako prođe, a opet, nismo željeli ni napraviti tulum na koji ćemo sami sebi doći, pa smo pozvali goste i sve to lijepo uobličili u festival.

Imate li vi kakva očekivanja od Tvornice i Zagreba?
Dalibor: Očekujem da će biti jednako dobro kao i na svim svirkama u Zagrebu.

Živjeti od glazbe. Koji je vaš pogled na to s obzirom da imate i druge poslove?
Dalibor: Mi živimo za glazbu. Nebitno je živimo li od nje ili od nečeg drugog. Ja sam u vječnoj zabludi da novcem koji zaradim na poslu mogu kupiti slobodu. Jedna od životnih pogrešaka koju ne mogu popraviti.
Hrvoje: Mislim da je živjeti samo od glazbe ipak malo naporno. I općenito mislim da je to pitanje precijenjeno (smijeh).
Lada: Bilo bi super kad bi to funkcioniralo. Međutim, iz ove pozicije, čini mi se kao neka utopija.
Dinko: Ma ne gledam na to nikako.