U šarolikom svijetu domaćih kantautora i kantautorica krije se prava mala oaza lijepih stihova i još ljepše glazbe.
Jedna od najistaknutijih hrvatskih kantautorica svakako je Nina Romić čiji uratci već godinama dobivaju pohvale kako od strane kritike, tako i od publike.
Također, bitno je naglasiti kako projekt Začarana Močvara pod njezinim umjetničkim vodstvom sada slavi pet godina postojanja. Time se nastavlja tradicija organiziranja koncerata intimnijeg ugođaja u ovom zagrebačkom klubu, od kojih je idući na repertoaru onaj od makedonskog world music benda Luboyna, 28. lipnja.
Na upit za intervju kroz koji bismo popričali ciljano o domaćoj kantautorskoj sceni, s naglaskom na Začaranu Močvaru, Nina je odmah pristala biti naš sugovornik i podijeliti s nama neka od vlastitih promišljanja na ovu temu.
Začarana Močvara sada slavi 5. rođendan. Kakve si imala ciljeve i ambicije kada si pokretala čitav program, a kakve imaš u ovom trenutku?
Kad smo pokretali program ciljevi su bili nastaviti jedan program koji sam vodila godinama prije, a bavio se približavanjem kantautorske glazbe publici i predstavljanjem kantautora, i stvoriti jedan kvalitetan i kontinuirani program u klubu Močvara. I dalje radimo na tome, pratimo kako scena diše, i promišljamo kako program učiniti još kvalitetnijim i boljim.
Kolika je potpora mainstream medija, ali i potpora publike? Jesu li ispunjena tvoja početna očekivanja ili bi se nešto trebalo promijeniti po tom pitanju?
Radu na ovom projektu se treba ozbiljno pristupiti i stalno osmišljavati nove načine kako ga približiti ljudima. Nekad koncerti budu više, a nekad manje posjećeniji. Mislim da se stvorio određeni krug ljudi koji voli poslušati ovakvu vrstu glazbe, no još uvijek ima prostora za rad na tome da se taj krug proširi. Također, pomoglo bi kada bi se mediji malo više okrenuli za kvalitetnom glazbom, bila ona mainstream ili ne.
Jesi li zadovoljna s poticajima koje dobivate za program ili smatraš da grad još uvijek nije prepoznao dovoljno njegov značaj?
Zadovoljna sam, no uvijek se nadam boljem jer mislim da imamo vrlo kvalitetan program koji je do sada ugostio preko stotinu izvođača, uključujući eminentne naše, regionalne, čak i svjetske glazbenike, i da je za svaki program bitno da raste i da se razvija. Mi imamo viziju, plan, tim i zasad nam poprilično dobro ide. Drago nam je da smo prepoznati i da imamo dobre partnere.
Po pitanju koncerata ovakvog tipa koji se održavaju kod nas, ali van granica Začarane Močvare, kako si zadovoljna na tom području?
Zadovoljna sam, ljudi podržavaju tu scenu i dolaze na koncerte.
Koje domaće ili strane izvođače i autorske bendove ti je trenutno najveća želja ugostiti, a čije nastupe u sklopu ZM imaš u najljepšem sjećanju?
Bilo bi lijepo na stageu Močvare vidjeti Toma Waitsa (smijeh). Jedni od najdražih nastupa bili su oni Marka Brecelja, Bože Vreće, Ive Bittove, ma, ima ih jako puno…
Kakvi su ti zapravo kriteriji kada biraš izvođače koji će nastupati u sklopu ovoga projekta?
Kriteriji su poprilično jednostavni: kvaliteta glazbe, iskrenost i originalnost. Pratim zbivanja na sceni i trudim se biti u toku. Također podržavamo i strane glazbenike kojima je Močvara na putu.
Je li kantautorska scena zbog Začarane Močvare dobila na čvrstini i koja nova imena su ti trenutno najinteresantnija?
Kantautorska scena zadnjih godina biva sve jača i veća, osim Začarane Močvare tu su i drugi programi i klubovi, i vjerujem da je sve to uz neka svjetska zbivanja na sceni, i veliku potrebu ljudi da čuju akustični izraz, nekim dijelom pridonijelo jačanju scene. Od novije ekipe veselim se čuti Gentlemana i Kralja Čačka na večerašnjoj Začaranoj Močvari (op.a. koncert je održan u četvrtak, 8. lipnja, u Močvari).
Kakve su po tebi prednosti i mane potpisivanja glazbenika/kantautora za diskografske kuće?
Diskografija se dosta promijenila u zadnjih deset godina, CD-i se slabo prodaju, ugovori nisu baš povoljni po autore i mogu shvatiti glazbenike koji se odluče na samostalno izdavanje i cjelokupnu brigu oko plasiranja svoje glazbe. To iziskuje dosta vremena i truda i mislim da je teško to raditi kvalitetno sam ako nemaš nekoga iza sebe. Glazba koju kantautori izvode većinom nije komercijalni proizvod i nije rađena po formuli uz ekipu aranžera, producenata, plaćenih svirača, i sl. tako da o nekom plasmanu u top 40 teško možemo pričati. I oko toga se puno stvari vrti. Ovo je tema za uz bocu vina.
Smatraš da publika više cijeni i prati upravo glazbenike koji se vlastitim snagama promoviraju i rade sami na svim poljima?
Ne smatram. Mislim da nije važno izdaje li netko sam ili izdaje preko diskografa. Bitna je glazba i možeš li doprijeti svojim pjesmama do publike. To je ono što se računa.
Broj kantautora/ica iz svakoga dana raste sve više. Koliko je danas teško uspjeti kao kantautor/ica ne samo zbog konkurencije, već i zbog mainstreama?
Mislim da svatko ima svoju definiciju uspjeha i to je osobna stvar. Koliko pratim, mnogi kantautori su imali velike uspjehe i pobjede, bez obzira na to što ova glazba ne spada u mainstream. Meni je to super, mislim da je ovo jedna scena koja paralelno raste i razvija se, i ne ovisi puno o mainstreamu.
Što po tebi znači uspjeti kao kantautor/ica i čemu bi oni trebali stremiti, a što bi trebali izbjegavati?
Uspjeh je biti svoj bez obzira na sve. Nemam bolju definiciju.
Čini se kao da se zadnjih nekoliko godina puno veći naglasak stavlja na kantautorice, a nešto manje na muške pripadnike, barem kada je riječ o novijoj generaciji. Kako gledaš na to?
Mediji vole kada vijest prodaje samu sebe. Naravno da će u današnje vrijeme vijest o mladim, zgodnim kantautoricama pobuditi više interesa nego vijest o novom albumu mladog kantautora. S druge strane, ako pogledamo realno, žene na sceni su zadnjih par godina bile poprilično aktivne, možda i aktivnije od naših muških kolega i mislim da je svaka vijest itekako zaslužena. U svakom slučaju, bez obzira na preferiranje određenog spola kod medija, mislim da je pozitivno da se piše o kantautorskoj sceni.
Što je po tebi potrebno za još jaču povezanost kantautora i općenito jačanje ovakve scene kod nas?
Mislim da su kantautori dosta povezani i da se većina sa scene poznaje. Zajedno dijele projekte, skupa nastupaju, afirmiraju jedni druge… Tu nam je i internet, svi mogu doći do svakog. Ja bih voljela da se regionalna scena još više poveže, možda gostovanjima stranih kantautora kod nas i obrnuto, zajedničkim kompilacijama, susretima… Evo prije par dana sam čula i za neke nove kantautore u Crnoj Gori i BiH! Nije li to sjajno?
Kakve glazbene vrijednosti i ciljeve po tebi ima nova generacija kantautora/ica u usporedbi sa ‘starom gardom’?
Vjerujem da pričaš o kantautorima iz vremena kad se većina novih nije ni rodila. Svako vrijeme nosi svoje i svi oni su drugačija generacija od onih koji su krenuli sa svojim glazbenim počecima u prošlom stoljeću. Rasli su na apsolutno drugačijim utjecajima i vjerujem da se mnogo razlikuju od svojih prethodnika. Što je sasvim normalno i prirodno.
S obzirom da si i osobno u ovim kantautorskim vodama, što imaš u pripremi na tom planu?
Nakon glazbene pauze zbog majčinstva, bend i ja uskoro izbacujemo nove materijale.
Kakvu poruku imaš za mlade kantautore koji se tek trebaju probiti?
Budite ustrajni i svoji – tu negdje, iza grmlja, krije se i vaš put.
