Mala, ali odabrana hrpica promašenih odluka za Porin 2017.

9001

Prije nego što nastavim u istom tonu u kojem je naslov, valja reći da su nominacije za Porin ove godine bile bolje nego što je to bilo ranije.

Isto tako, svaka glazbena nagrada, pa tako i Porin još nije cijepljena protiv nelogičnih odluka i čudnih izbora, kao i forsiranja ‘zaslužnih građana’ i prikrivenog negiranja originalnih, mladih friških snaga.Dakle, u kategoriji novog izvođača, stoji – Mario Petreković. Ruku na srce, svestranom Mariju glazba najvjerojatnije neće biti glavni izvor prihoda ili bar najdraži hobi, ali mnogim drugim muzičarima – hoće. A ima ih, ima ih, ima ih… No dobro, popularni Mario kraj pretjerano dobre Zrinke Posavec i poletne djevojke adelolikog glasa Antonele Doko ima šanse kao Dinamo u Ligi prvaka, no bar su na Porinu iznenađenja moguća. U glavnoj kategoriji, album godine, imamo bazično – kompilaciju, odnosno, budimo blaži, album obrada vlastitih pjesama s novom pjevačicom, ni prvi, vjerojatno ni zadnji put. Uao! Da je bilo dobrih domaćih albuma prošle godine, bilo ih je, padaju mi na pamet Cojones, Sowas, Valentino Bošković, a ovako, ispada kao da je bilo manje originalnih albuma, pa se, eto, kompilacija ponovo snimljenog vlastitog materijala morala staviti u nominirane da popuni prostor.

Kad pogledamo listu nominiranih, ispada da o neafirmiranim hrvatskim izvođačima punih, novih friških ideja više brine banjalučki Demofest nego porinovci. Recimo, prošle je godine glavnu nagradu pobrao sjajni muzički projekt Ivana Ščapeca (ex-Vlasta Popić) nazvan Seine, a trećeplasirani u ukupnom poretku je bio interesantan koprivnički sastav Letarg.

Muziku podržava

Pretprošle je godine glavnu nagradu uzeo riječki sastav Nord, a drugoplasirane su bile Rezerve iz Makarske, a dvije godine prije toga, 2013., festivalom je promarširao (i pobrao glavnu nagradu, naravno) sinjski kvartet M.O.R.T., koji od tada naovamo ima pedesetak koncerata godišnje diljem Hrvatske i regije/susjedstva/ovih prostora/zapadnog Balkana, ali je na Porinu izgubio od sastava Bang Bang. Dobro, reći će optimisti, bar su zaradili nominaciju, kao i ove godine, za album “Tužna kocka”. Smješteni su u kategoriji s veteranima Let3 i Drugim načinom. Porinovci su ipak dali prednost poznatijem i ipak inferiornijem (svjetska vijest, je li?) autorskom izdanju Damira Martinovića Mrleta, osobno mi je “Colors” Mrleta i Ivanke Mazurkijević kvalitetnije izdanje. A Drugi način? Više sam svježine našao u nedavnom nastupu 88-godišnjeg Stjepana Jimmya Stanića (koji je bio jako dobar!) nego na ovom, zapravo prosječnom rock albumu.

Protiv ovakve, prilično ziheraške nagrađivačke politike svojevremeno je ustao dio novinara i formirao Crnog mačka, koji je vremenom pojeo mišomor i ugasio se u mraku, zatim je u zid opće estradizacije i ustajalosti par godina udarala Zlatna Koogla. Hoće li se porinovci trgnuti i stavljati veći naglasak na izvođače u punom kreativnom zamahu, ili će novinarima opet puknuti film i formirati neku svoju nagradu, pokazat će vrijeme.

Trenutak vrhunske kreativnosti valja prepoznati i podržati, i više vrijedi jedna simbolička nagrada u pravo vrijeme za pravog izvođača, nego deseci priznanja za nekakav povratnički projekt svojevremeno zanemarenog umjetnika kojim se želi isprati savjest zbog nepravovremenog prepoznavanja.

Muziku podržava
Stisni