Jessie Ware iskreno o sebi i albumu “Devotion”

Muzika.hr - Glasno i jasno!
1418

Britanska pjevačica Jessie Ware, koju mnogi uspoređuju s Annie Lennox ili Sade Adu, nastupit će 20. ožujka iduće godine u Tvornici kulture u Zagrebu.

Rođena je 1984., odrasla u Londonu, a njezin album prvijenac “Devotion” objavljen ove godine, pokupio je samo hvalospjeve kritike. Tko je Jessie Ware i zašto je svi toliko hvale, možda nam približi službeni press-cliping Universal Musica.

Jessie Ware oduvijek je voljela pjevati, a velika prekretnica dogodila se kada ju je nazvao dugogodišnji prijatelj Jack Penate te je zamolio da mu bude prateći vokal u emisiji Zanea Lowea na popularnom BBC 1. Uskoro je uslijedila turneja po Europi i Americi, te na preporuku odlazi do britanskog underground producenta SBTRKT-a s kojim pravi par singlova. Privukla je pažnju izdavačke kuće PMR Records s kojom je ubrzo potpisala ugovor.

Prisjetila se Jessie kako je okruženje u kojem je odrastala utjecalo na njezin glazbeni stil: “Sjećam se da je majka dosta slušala soul; sjećam se i da smo slušali Manhattan Transfer i to baš često! Dusty Springfield, Stevie Wonder, Aretha Franklin, sve se to slušalo. Kao klinka voljela sam Jasona Donovana i Kylie Minogue. Kada sam imala šest godina odveli su me na Wembley na njezin koncert, bio mi je to prvi koncert u životu. Kasnije sam imala fazu u kojoj sam slušala Michaela Jacksona, a onda sam se zaljubila u Take That, osobito u Robbiea Williamsa – nisam mogla zamisliti svoj život bez njega.”

U vrijeme kada je bila školarka počeo se pojavljivati ‘indie’ žanr, no za nju su R&B i hip-hop bili jedine ljubavi. Zahvaljujući prijateljima – jedan od njih je i Jack Penate – upoznavala se s drugim izvođačima i žanrovima, ali i proširivala znanje o onim već poznatim: “Tada sam željela biti Lucy Pearl (TLC); sjećam se kako sam slušala ‘Crazy Sexy Cool’ i mislila ‘bože, kako je ovo cool‘. A tek J-Lo! Sve te cure – i to zgodne cure – koje pjevaju sjajne ljubavne pjesme. A onda su me preko koncerata počeli upoznavati s Ocean Colour Scene, Oasis, na fakultetu sam otkrila Portishead, Jeffa Buckleya i Reginu Spektor. Mislim da imam zbilja pravo bogatstvo utjecaja sa svih strana i to je razlog zašto na albumu ima od svega pomalo.”

Svoju je glazbenu karijeru započela kao prateći vokal u bendu Jacka Penatea i grupi Man Like Me, a to joj je, kaže, pomoglo izgraditi se kao solo pjevačica: “Biti prateći vokal je odličan trening i prikupi se puno iskustva. Nikada nisam željela reći ‘Pogledajte me, ja pjevam!‘, ali zapravo sam bila izuzetno zadovoljna: pjevala sam, družila se s prijateljima, putovala i bila plaćena za to. Nisam bila u prvom planu i mogla sam se više opustiti. Onda je došlo razdoblje kada sam surađivala s dance underground bendovima kao što su SBTRKT i to mi je također pomoglo kako postati solo pjevačica. Upravo sam sve te segmente htjela uvrstiti i naglasiti na svom albumu, jer počela sam iz tog podneblja, dolazim iz tog kruga. Željela sam da album bude moderan, ali ne aktualan jer se ne bi mogao slušati za par godina. Ideja je bila napraviti svevremenski album s dobrim tekstovima i daškom elektronike koja mi se kao žanr uvijek sviđala.”Na pitanje kada je mogla samoj sebi reći da je uspjela, Jessie otkriva da je to bilo prije objavljivanja samostalnog albuma: “Prvi put kada sam uspjela rasprodati koncert. Bilo je to u kolovozu ove godine u Brixtonu, netom prije izlaska albuma. Sve je bilo kako treba, još uvijek jest, da kucnem u drvo.”Producent Dave Okumu, član benda The Invisible, nekako je najzaslužniji za album “Devotion”: “On je jedna tako dobra i zlatna osoba koju ne možete zaboraviti kada je upoznate. Počeli smo skupa pisati i krenulo nam je. Prepoznao je što sam željela reći i upravo je to uspio izvući iz mene. Meni je ovo prvi album, njemu je ovo prva produkcija i htjela sam da u tom jednom novom i nepoznatom svijetu koračamo zajedno. Julio Bashmore također je jedan od bitnih ljudi koji su pomogli stvaranju albuma, kad god odlučim ‘pojačati’ dance dio – obratim se njemu. I ne smijem zaboraviti Kida Harpoona: bez njega ne bi bilo velikih pop pjesama, jer uvijek zamišlja kako neke pjesme zvuče kada se pjevaju na stadionskim koncertima.

Riječ ‘devotion’ po kojoj je nazvan album/pjesma može imati nekoliko značenja (ljubav, odanost, pobožnost, predanost, privrženost…), no što ta riječ znači za samu Jessie?

Muziku podržava

“S tom sam pjesmom shvatila što zapravo želim. Od nje se sve počelo slagati kako treba i to je prva pjesma koju smo Dave i ja napisali. Taman kada smo završili snimanje vokala, Daveu je preminula majka. U početku ga je to zablokiralo i dugo nije mogao nastaviti s radom, no kada se vratio – baš je ta pjesma djelovala terapeutski na njega. Pjesma je ujedno ženstvena, ali i snažna, a takve pjesme želim na svom albumu. Volim pomisliti da bi i neka od velikih diva ’90-ih imala pjesmu tog naslova.

Sam album, kaže Jessie, kombinacija je osobnih iskustava i događaja koji su stvarni, kao i onih događaja koji su se mogli dogoditi: “Kad radim s Bashmoreom onda imamo ideju tipa ‘zamisli nekog tipa, on upozna curu, stavimo ih u neku teen priču, a sve nekako bude u dance stilu’. S njim je to lako jer čovjeku mašta radi sto na sat. S Daveom je drugačije, jer za njega je ‘Devotion’ nešto posve drugo. Čini mi se kako album najčvršće stoji na zemlji u pjesmama koje sam napravila s Harpoonom. Ima tu svega: od ljubavnih veza, prijateljstava, ljubavi, snova… Ali još se tražim u tom spisateljskom svijetu i zbilja ne znam kakav će biti drugi album.”

Glazba je pomogla Daveu da preboli gubitak bliskog člana obitelji, a što Jessie misli – kako njezine pjesme doživljavaju slušatelji?
“Ako se mene pita – glazba može pomoći ljudima. Znam kako djeluje na mene i ne mislim se sada razbacivati nekim mudrostima. Javljali su mi se ljudi s nekim porukama nakon što su odlsušali moj album, a to je ono bitno: glazba je univerzalna i tako dostupna. Naravno, neće se svi prepoznati u baš svim pjesmama, to je stvar ukusa. Vjerujem da bi se neki mogli pronaći u mojim pjesmama, ali ne mislim da im baš ja govorim nešto novo i dosad nepoznato. Samo im to govorim na lijep način i s lijepom melodijom.”

Krenula je na prvu veliku turneju kao solo izvođačica što je još jedan nepoznati teren na kojem se treba snaći: “Volim nastupati uživo, volim pjevati, s tim nemam problema. Ali ono obraćanje publici između pjesama – e tu se ne snalazim. Još uvijek učim što i kada reći. Zna se dogoditi da totalno ‘potonem’ izvodeći ‘Running’, a onda sva vesela i sretna pozdravim publiku. Još se učim. Imam tremu, ali sam spremna. Sve što želim je da ljudi odu s mog koncerta zadovoljni, da kažu ‘bilo je baš dobro’. Kako nemam velikog iskustva, ponekad zabrljam s tim razgovorom između pjesama, ali, kao što rekoh, još uvijek učim.”

Njezin prvijenac “Devotion” objavljen je sredinom kolovoza ove godine, broji jedanaest pjesama od kojih je već pet predstavljeno kao singl.

Za pjesmu “Devotion” Jessie je već spomenula kako je bila prva napisana i upravo joj je ona pokazala put kojim će ići. “Wildest Moments” napisala je nakon rasprave s prijateljicom Sarah koja joj je na jednom vjenčanju zavitlala krišku torte u lice. Poput pravog ženskog prijateljstva, priča Jessie, ignorirale su se tri tjedna da bi se pomirile kao da ništa nije bilo. “To je ljubavna pjesma posvećena prijateljici uz koju mogu biti najbolja, ali i najgora osoba na svijetu” kaže Jessie.

Running” je posljednje napisana pjesma za album, svojevrsni nastavak pjesme “Sweet Talk“. S ovom drugom, objašnjava Jessie, htjela je dodati malo svjetla albumu i zazvučati kao Sade. Obje pjesme govore o flertu ‘kojem se ljudi prečesto vraćaju iako znaju da nije dobar za njih’.

Nije se Jessie samo prisjetila grupe Sade, već i Petera Gabriela i Grace Jones: pjesma o dečku s kojim je prekinula, da bi ponovno završili skupa zove se “Still Love Me” i kako sama kaže ‘ja sam nesigurna cura i ta pjesma je zapravo moje pitanje upućeno njemu voli li me još’.

Za “No To Love” kaže da je najljepše što je Dave Okumu izveo, a ona ju je samo otpjevala. S tom pjesmom nije bilo puno problema, ali zato se “Night Light” znatno razlikuje od demo snimke. Posvećena dečku bila je previše ‘sladunjava’, pa su je izmijenili da se osjeti prava strast. Zanimljivo je što se dečku – od svih pjesama – upravo ova najmanje svidjela.

“Vjerojatno nikome nikada neću reći o čemu govori pjesma. Meni je ona tužna i govori o opraštaju i odlasku, nema veze što je u hip-hop stilu, to je tužna pjesma” kaže Jessie o “Swan Song“, a nju slijedi “110%“, pjesma koju je – po vlastitom priznanju bilo najteže napisati. Barem u početku. A kada su se Bashomore i ona riješili blokade počeli su eksperimentirati s plesnom elektronicom što ju je pretvorilo u zabavnu i neobičnu pjesmu.

Album zatvaraju “Taking in Water” i “Something Inside“. Ova prva nije ni trebala biti uvrštena na album, no Jessie je smatrala kako joj je ta pjesma – o mlađem bratu kojeg je često tlačila – puno znači, jer danas na svog brata gleda s ponosom. Kaže kako obožava ovu pjesmu izvoditi uživo i prenijeti ljudima poruku o kakvoj se posebnoj osobi radi. “Something Inside” nastala je u suradnji sa Slimeom, a Sarah se iskazala kao najbolja prijateljica saznavši, poput zaljubljene školarke, njegovo pravo ime i adresu. Pozvali su ga na čaj, on se odazvao (‘mislim da je došao napušen’ prisjeća se Jessie), malo su popričali, a zatim krenuli na posao.

Kako “Devotion” zvuči uživo, moći ćete provjeriti 20. ožujka u Tvornici kulture.

Muziku podržava
Stisni