Sveta misa hrvatske duhovne i rock glazbe

“Čudni su putovi Gospodnji”, jedna je od mnogih izreka koja opisuje planove Svevišnjeg sa članovima ljudskog roda. Nije čudno da su se početkom šezdesetih četvorica studenta teologije počela zanimati za glazbu na električnim instrumentima i počela pjevati o onome u što su vjerovali.

No podatak da je to druga LP-ploča rock-benda (odnosno
vokalno-instrumentalnog sastava) u tadašnjoj Jugoslaviji (prva je bila
Grupa 220 s pločom “Naši dani” kojoj je LP izdan nekoliko mjeseci prije
Žeteoca), u periodu kad je
tadašnja vlast u Jugoslaviji imala vrlo rezerviran odnos prema religiji
(je li to preblaga riječ?), svakako budi veliku dozu znatiželje.

Žeteoce su činila četiri studenta teologije, Mato Dukić (bas), Mijo Gabrić (bubanj, gitara), Valent Bogadi (gitara) i Mijo Bergovec (gitara i klavijature), koji su osim prakticiranja katoličke vjere dijelili zavidne pjevačke i sviračke sposobnosti. Da nisu bili toliko dobri, teško da bi im u socijalističkoj Jugoslaviji izdali ploču, a potvrda kvalitete je da je inicijalna tiraža od 10.000 kopija planula u godini izdavanja, 1969., i da je ploča još dva puta doštampavana, no svejedno je ostala raritet.

CD-izdanje albuma objavljeno 40 godina kasnije, 2009., zbirka je prepjevanih vjerskih tradicionala, duhovnih šansona i autorskih pjesama snimljenih uživo u studiju, uz podršku glazbenih velikana kao što su Arsen Dedić i Pero Gotovac. Sastoji se od originalnog albuma s 12 pjesama te singla ”Majka Marija/Bistrička”.

Po zvuku će “To nije tajna” podsjetiti na američke ploče iz sredine 20. stoljeća prije rock-eksplozije, na tragu grupa kao što su The Platters. Produkcija je i za tadašnje doba prilično skromna, no ono što će poticati slušatelje da stavljaju CD u uređaj za reprodukciju jest pjevanje, odnosno vokalne harmonije i njihova interpretacija.

Kao što su izvođači iz Kalifornije u sezoni 1968./9. The Mamas And The Papas i Crosby, Stills and Nash uspijevali svoje snove o ljubavi i miru ubaciti u glavu slušatelja, tako su i Žeteoci svoje snove o ljubavi i miru (naravno, kroz kršćansku paradigmu) uspijevali vrlo proživljeno i strastveno otpjevati te uvjeriti slušatelja da ima ekipe kojoj odlazak na misu ne znači naslikavanje s biskupom i žicanje podrške za predstojeće izbore, nego samo jedno od mnogih svjedočenja svojih uvjerenja.

Iako je kvaliteta izvedbi na zavidnom nivou, dvije se pjesme izdvajaju: “Mrtvi siromah” sa svojom mračnom, gotovo protestnom folk-lirikom, te Dedićeva “Majka Marija” kao primjer sjajno napravljene duhovne šansone. Život je momke iz Žeteoca odveo na različite strane: Bergovec je postao liječnik, Dukić vjeroučitelj, Gabrić svećenik i organizator božićnih koncerata u Ciboni te prokustos katedrale odgovoran za obnovu zagrebačke prvostolnice. Valent Bogadi je također zaređen za svećenika, nakon godina pastoralne aktivnosti imenovan je papinskim kapelanom, a početkom 2009. je preminuo.

Danas, 40 godina kasnije, “To nije tajna” ostaje antologijski album hrvatske glazbe velike povijesne važnosti i jedan od sjajnih podsjetnika na to što bi vjerski blagdani kao što su Božić, Uskrs i sl. trebali biti.