Svemirska gitara

“Shockwave Supernova” je petnaesti studijski album gitarističkog boga Joea Satriania.

Prva, naslovna stvar počinje s praskom dostojnim svoga imena. Slijedi očekivani vrtoglavi let prstiju po vratu gitare. Cijeli album zadržava taj futuristički dekor u kojem Satriani u višoj brzini izbacuje hrpu pomalo hladnih i oštrih melodija. Povremeni nježniji trenutci, poput kratke “Butterfly and Zebra” ili “Stars Race Across The Sky” dođu kao dobrodošli predah od adrenalinske vožnje, a tu su i ležernije skladbe poput “San Francisco Blue” ili klavirom vođene “Keep On Movin“.

Glavna karakteristika ovog albuma u odnosu na neke prošle u Satrianijevoj diskografiji, jest što je ovaj put album snimio s bendom. Sve pjesme imaju ‘živi’ bas i bubnjeve. Sudjelovalo je nekoliko različitih ritam sekcija. Za bas dionice bili su zaduženi Bryan Beller, Chris Chaney, Bobby Vega i sam Joe.

Posebno su se istaknula dvojica bubnjara. Marco Minnemann, koji skupa s Bellerom svira u The Aristocrats, svirao je na većini stvari, dok je nekadašnji bubnjar Franka Zappe, Vinnie Colaiuta svirao u četiri pjesme. Puno pjesama ima i dodatne perkusije. Živa ritam sekcija čini pjesme prozračnijima i raznovrsnijima, poput zaigrane “In My Pocket” s dubokim grooveom preko kojeg Satrianijeva gitara pleše.

Bez obzira na nemali doprinos ostalih glazbenika, ipak u nijednom trenutku ne dolazi u pitanje tko je ovdje u prvom planu. Satriani i gitara s kojom je srastao nikad ne uzimaju predugačku pauzu. “Shockwave Supernova” je stoga album koji je, kao uostalom i cijeli Satrianijev opus, prije svega namijenjen strastvenim zaljubljenicima u tehniku sviranja električne gitare. Ljudi koji radije biraju instinkt i osjećaj nego virtuoznu tehniku ionako nisu ciljana publika za Satrianijev metalni jazz.