Sve što ste očekivali, no ne i više od toga

Duo sastavljen od Alexa Turnera, leadera Arctic Monkeysa kojeg ne treba posebno predstavljati i Milesa Kanea, poznatog po djelovanju u bendovima The Rascals i Little Flames, vratio se nakon osmogodišnje pauze.

Povratak je uspješan, barem što se tiče rezultata prodaje u Velikoj Britaniji, gdje je album “Everything You’ve Come to Expect” zasjeo na prvo mjesto. No, šarm retro zvuka koji nam dvojac nastavlja servirati kao da je negdje po putu izblijedio. Zašto je tome tako? Jedni razloge traže u pretencioznim stihovima, drugi u neujednačenosti, a neki upozoravaju na pomanjkanje inovativnih ideja. Te primjedbe nisu nužno pogrešne, no ono što me najviše smeta jesu prijetvornost i artificijelnost kojima album odiše. Naime, unatoč odličnim stvarima kao što su uvodna “Aviation” te prije svega atmosferična “Dracula Teeth” (koja efektno, a opet suptilno implementira surf rock zvuk), većina pjesama, iako građena na dobrim temeljima, raspada se u prevelikim naporima Turnera i Kanea da budu cool. Ogledni primjer za to je naslovna pjesma u kojoj hinjenje nezainteresiranog pjevanja neopisivo iritira i podsjeća na samožive tinejdžere koji smatraju kako je sama njihova pojava dovoljna da ih se obožava. Najgori moment albuma uvjerljivo je “Bad Habits”, bućkuriš u kojem inače efektna violinistička sekcija predvođena Owenom Pallettom dodatno pogoršava stvari i psihotičnim cviljenjem samo dolijeva ulje na vatru u pjesmi koja se svodi na kopiranje Dead Weathera i uporno izvikivanje naslovnih riječi, kao da se radi o nekoj, samo autorima jasnoj mantri.

Ipak, osim ranije spomenutih pjesama koje cijelu priču ipak svrstavaju u okivir solidnog ostvarenja, tu je još nekoliko pozitivnih trenutaka, poput melodične pop stvarčice “Miracle Aligner“ili “Sweet Dreams, TN“, balade koja bi svoje mjesto bez problema mogla naći na jednom od Orbisonovih albuma iz ’60-ih. Zbog tih nekoliko lijepih detalja koji se uglavnom nalaze na prvoj trećini albuma, “Everything You’ve Come to Expect” drži se na pristojnoj kvalitativnoj razini.

Bez toga, kao i bez Palletovog velikodušnog doprinosa s elegantnim aranžmanima za gudačke instrumente, ovo bi bilo ispodprosječno ostvarenje.