Rock’n’roll grmljavina

Kod ‘malih’ bendova, što se najbolje može vidjeti i kod nas, često postoje problemi oko izdavanja albuma, posebno oni financijske prirode, što se dogodilo i The BellRaysima s novim “Black Lightning”.

Kako nismo tu da pričamo o problemima već o mjuzi, imamo o mnogo čemu pričati jer The BellRays kao da su svakim albumom sve bolji i bolji u pričanju rock’n’soul energične pripovijetke koju predvodi blago rečeno karizmatična Lisa Kekaula.

Da je krenula putovima Arethe Franklin, sigurno bi vrlo brzo uspjela u svom poslu jer njene vokalne i interpretativne sposobnosti su neminovne, a kada se nadodaju i zabavljačke izvedbe na koncertima, vidi se zašto se o The BellRaysima govori samo u pozitivnom smislu.Od početka, The BellRaysi su bili bend koji je uspješno spojio Motown soul glazbu s garažnim rockom koji ne puca po šavovima kako bi se moglo očekivati zbog šarolikog im repertoara. “Black Lightning” dokazuje da su i nakon dvadesetak godina na sceni sposobni iznijeti ploču toliko energičnu kao da su još nabrijani srednjoškolski klinci, a ne ljudi u ‘srednjim godinama’.

Preslušavajući album teško mu se može naći neka zamjerka jer je rađen gotovo po idealnoj formuli gdje se izmjenjuju brže ‘rockačine’ sa sporijim souliranim baladama, a sve pršti od karakterističnog sounda kojim su i ‘kupili’ zavidan broj fanova po cijelome svijetu.

Od tutnjave, svakako treba istaknuti urnebesne “Black Lightning“, “On Top” i “Living A Lie“, od (uvjetno rečeno) laganica “Sun Comes Down“, “The Way” i rolajuću “Everybody Get Up“, dok je “Power To Burn” iznenađujuće radiofonična, pa me ne bi začudilo da s vremenom postane pjesma s kojom su se probili na malo ‘šire’ tržište.

Iskreno, teško mi je vjerovati da jedan bend poput The BellRaysa ima toliko problema s izdavanjem ploča kad su toliko dobri, što studijski, što koncertno (mogli smo se i mi uvjeriti u to u nekoliko navrata, a nadam se da će biti još prilike!)…

Bilo kako bilo, “Black Lightning” nije grom u prazno, već u suštinu rock’n’roll glazbe, onako kako bi i ona trebala izgledati i zvučati, sirovo, prljavo i energično, pod utjecajem okoline, ali opet s motom biti svoj na svome. Baš to sve spajaju The BellRays na svojim albumima, a “Black Lightning” se zasigurno ubraja u jedan od vrhunaca karijere koji valja pomno preslušati.