Ravničarska jesenska depresija

Drugi album vojvođanskog sastava Wooden Ambulance nastavlja kretanje benda na zacrtanim koordinatama: Willard Grant Conspiracy – Americana – depresija.

I to ne bilo kakva depresija, nego tma i tmuša, neprebolna, rekao bi
Mak Dizdar. Glavni aduti grupe su spremnost na slijeđenje umjetničkih
muza bez osvrtanja na komercijalnu isplativost, smisao za građenje zvučne atmosfere, te razumijevanje odsviranog.

Okupljeni oko vođe Gorana Grubišića Wooden Ambulance će nekome zazvučati kao suicidalna sekta kojoj nije teško ustanoviti uzore: to su Willard Grant Conspiracy. U relativno poznati glazbeni stil Ambulance uspijevaju ubaciti čari života u ravnici: s njihovih sporih, distorziranih nota doslovno se cijedi magla, zima, tuga, kao što to već biva sa životom u ravničarskim krajevima gdje se mnogo toga zasadi, gdje je mnogo okapanja, a plodovi – ako dođu, dođu, ta vizura najbolje dolazi do izražaja u epskoj “Vivid Nights“.

Sjajan kontrapunkt atmosferičnoj, teškoj glazbi su brži brojevi, koji koketiraju s popom i grungeom te pokazuju Grubišića ne samo kao majstora od dobre atmosfere nego i kao majstora od dobre melodije: “Let’s Make Batter Mistakes Tomorrow” bi se u nekom pristupačnijem i vjerojatno manje sugestivnom aranžmanu danas sutra mogao vrtjeti na radiju, a “Drag” je ponajbolji primjer zaraznog power-popa, kao i razuzdana neilyoungovska “It Ain’t Right“. Kao eventualni nedostatak albuma može se spočitnuti previše sličnih pjesama, no koga briga kad sve zvuče dobro.

Kao i Luka Belani s druge strane Drine, tako i Wooden Ambulance teško mogu računati na širu prepoznatljivost zbog pjevanja na engleskom jeziku. No, prilično ćete se pomučiti čak i ako na angloameričkom tržištu tražite sastav čije pjesme odzvanjaju ovako duboko kao one od grupe Wooden Ambulance.