Primjer kako live album treba zvučati

Bez obzira što je Dave Matthews i prateći mu bend u svojoj karijeri objavio snimke uživo već u nekoliko navrata, svaki od njih posjeduje nešto posebno, i dokazuje da je Matthews trenutno jedan od vodećih američkih glazbenika. Iznimka nije niti “The Central Park Concert” snimljen prošle godine u najpoznatijem parku na svijetu u centru New Yorka.

Ono što ovo izdanje čini posebno upečatljivim je to da je ovaj koncert objavljen ne na jednom, ne na dvostrukom, nego čak na trostrukom CD-u. Znači očekuje vas otprilike 160 minuta jedinstvenog glazbenog događaja.

Uistinu je ovaj koncert odličan, siguran sam da će svi ljubitelji rada Dave Matthewsa biti i više nego zadovoljni njime, a i ne samo oni, nego i svi koji žele čuti kako to izgleda kada se skoro tri sata na stageu daje sve od sebe. Već prilikom prve stvari “Don’t Drink The Water”, Matthews svoje srce otvara i nudi svim prisutnima, pjeva sa puno emocija i u tom se tonu nastavlja ostatak ovoga nastupa. Izgleda da Matthews i ne zna drugačije.

Unutar ta tri CD-a smjestile su se više-manje skoro sve najbolje stvari u karijeri ovoga sastava. Iako je dosta nezahvalno govoriti o pojmu ‘najboljih stvari’ jer je to ipak stvar subjektivnog mišljenja, te večeri nisu odsvirane neke koje bi vrlo lako mogle ući u tu kategoriju “Crash”, “#41”, “Space Beetween”. No treba stati traženju pjesama koje možda nedostaju, jer bi u tom slučaju mogli zažaliti što ovo izdanje nije i četverostrukog karaktera.

Jedna od pjesama koja ostavlja dubok pečat i uživo zvuči nevjerojatno dobro je “Two Step” (Matthews ju posvečuje New Yorku i svim posjetiteljima koncerta u Central Parku). Također na ovom su nastupu izvedene i dvije zanimljive obrade “Cortez The Killer” od Neil Younga, i vrlo čudna izvedba Hendrixove “All Along The Watchtower”, koja svom izborniku nimalo ne sliči. Još jednu stvar valja napomenuti.

Slušajući ovaj nastup, vidljivo je da od početka Dave Matthews stvara sa publikom kemiju koja se održava do kraja nastupa. Publika sa njim pjeva, nosi ga i uživa. I kao što im se on na početku obraća riječima: “Lijepo je susresti se sa vama ovdje u parku!”, a svi koji su ga tamo gledali i slušali sigurno su otišli kućama zadovoljni i puni dojmova.

Mislim da je “The Central Park Concert” primjer kako bi jedan koncert trebao izgledati da bi se mogao smatrati uspješnim i da bi se mogao dugo pamtiti.