Nečastivi zove Hellsaw

Četvrti studijski album objavio je ovaj austrijski bend, koji u matičnoj državi nazivaju black metal institucijom.

Album sadrži sve one glazbene fragmente koji su karakteristični za black
metal: sirovu produkciju, brdo bubnjarskih blast-beatova, ledene,
izlomljene i ubitačne gitarske riffove, pjevanje koje je više guturalno,
a nešto manje ‘screamy’, te karakteristična mračna atmosfera.

U gomili razarajuće buke u sporim, srednjim i prevladavajuće brzim ritmovima do izražaja najviše dolazi šestominutna “Doom Pervades Nightmares“, jedna od najsloženijih pjesama na albumu u kojoj koliko je ritam jednoličan, toliko se gitarska melodija provlači kroz pjesmu. Što nije baš čest slučaj u ostalim pjesmama, te daje stanovitu atmosferu i onda se sve to skupa usporava da bi završila na akustičnoj gitari.

“The Devil Is Calling My Name” i “Sorrow Is The Horror” također dolaze u prvi plan, prva nakon uvodnog riffa ne staje mljeti sve pred sobom u petominutnom trajanju, a druga joj je vrlo slična, s time što nešto više podsjeća na sirovi, klasični black metal s početka ’90-ih. godina, a uz njih se još može dodati i “A Winter Cold” prvenstveno zbog tempa, a na momente ima i višeglasnog pjevanja.

Ovaj uradak možemo ubrojiti u jedno od solidnijih izdanja u svijetu black metala, kakvo se sve manje čuje zadnjih godina i možemo ga dijelom doživljavati kao jednu od reinkarnacija i posljednjih stjegonoša stila kakav se s velikom pozornošću njegovao prije dva desetljeća.