Može to i puno bolje

“Public Warning” je album prvijenac 21-godišnje britanske hip-hop nade Lady Sovereign. Već sa 17 godina snimila je film “The Battle”, a njezine pjesme sa soundtracka tog filma polučile su uspjeh kod kritike i publike. Uslijedila je kompilacija “Run The Road” na kojoj surađuje s The Streets te EP “Vertically Challenged” za izdavačku kuću Chocolate Industries. Godinu kasnije potpisuje za poznati Def Jam recordings, koji je izdao njezin prvijenac.

Album otvara “9 To 5“, prva je od tri pjesme sa soundtracka “The Battle” koje su našle svoje mjesto na njezinom dugosvirajućem prvijencu. Tematika kojom se Lady Sovereign bavi vrlo je bliska mlađoj adolescentskoj populaciji, a samim time nije posebno zanimljiva, niti tekstualno, niti glazbeno. “Generation” ne donosi veliki pomak u tematici, no sjajan old-school beat diže stvar na viši nivo.

Druga pjesma s “The Battle”, “Random“, odlikuje se dubokim basovima klasičnim za britanski garage zvuk, no stihovi su sve osim inspirirani. Ipak, radi se o solidnoj pjesmi za višekratno slušanje. Naslovna pjesma ujedno je prva na kojoj Sovereign pokazuje svoj veliki potencijal, predstavlja se u sjajnom izdanju, izuzetno dinamična glazba i odličan sample gitare čine “Public Warning” punokrvnim hitom.

“Love Me Or Hate Me” krajnje je nezanimljiva, tematika je već milijun puta ‘prežvakana’ i krajnje naporna, te nažalost nije primjetna niti želja da se nekako istakne i izdigne iz mase. Slijedi pjesma u kojoj nam Lady Sovereign objašnjava da “Oni svi (Britanci) nisu otmjeni poput kraljice” (zaista čudno) te se obračunava s navodnim stereotipima o Otočanima. Problem leži u autoričinim adolescentskim stavovima koji mojoj malenkosti nikako nisu sjeli.

Posljednja pjesma s “The Battle”, “A Little Bit Of Shhh“, te još jedna starija stvar “Tango” smjestile su se na polovici materijala. Prva se poigrava s raggae i dancehall trendovima popularnim u britanskom hip-hopu i definitivno je jedna od boljih na albumu, a niti druga ne zaostaje puno. Agresivne rime popraćene energičnom glazbom i upakirane u uvjerljivi paket prilično su rijetke u ovom žanru.

Prvi singl s materijala “Hoodie” zvuči baš tako, radiofonična i zarazna pjesma kao stvorena za radio. Slična je i “Those Were The Days” koja, pogađate, govori o autoričinom odrastanju, još jednoj nepresušnoj temi hip-hop autora, no ipak niti blizu zamornoj poput nekih drugih. Utjecaj dancehalla primjetan je i na “Blah Blah“, no nažalost Sovereign opet pribjegava hip-hop klišejima što ne pomaže. Materijal zatvara prosječna “Fiddle With Volume” te remix pjesme “Love Me Or Hate Me” koji se od originala razlikuje tek u gostovanju neinspirirane Missy Elliot.

Teško je ocijeniti “Public Warning”, zbilja bih htio dati pozitivnu ocjenu no prvo što mi pada na pamet je kako me preslušavanje albuma u komadu umorilo kao rijetko koji fizički posao. Ima tu pozitivnih trenutaka, nekoliko pjesama odskače kvalitetom, no one su doslovce ugušene uglavnom ispodprosječnim ostatkom materijala, da i ne spominjem kako je Lady Sovereign miljama daleko od, recimo, Ms Dynamite ili Missy Elliot.

Lady Sovereign je definitivno talentirana mlada autorica, no svoj puni potencijal tek treba pokazati.