Patuljčica još nije dosegla svoj maksimum

    975

    Lady Sovereign

    Jigsaw

    Datum izdanja: 06.04.2009.

    Izdavač: Midget Records / Dallas Records

    Žanr: Hip-hop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Let’s Be Mates
    2. So Human
    3. Jigsaw
    4. Bang Bang
    5. I Got You Dancing
    6. Pennies
    7. Guitar
    8. Student Union
    9. Food Play
    10. I Got the Goods
    11. I Got You Dancing (Semothy Jones remix)

    Jigsaw “je prvi album Lady Sovereignine izdavačke kuće Midget Records. I sama priznaje kako je mogla mnogo više eksperimentirati na ovom albumu, budući da ga sama izdaje.

    Engleska samoprozvana ‘najveća patuljčica u igri’ svoj je treći album učinila potpuno ekscentričnim, zaraznim, kakva je i ona sama. Prljave i tamne stihove zamijenila je beatovima koji su u globalu znatno veseliji i koji dižu atmosferu sintetiziranim pjesmuljcima. Album je pun pojedinosti zbog kojih su mi na pamet stalno padale neke usporedbe.

    Otvara ga sa sporom “Let’s Be Mates” koja blago podsjeća na Tetris igricu svojim pozadinskim zvukom. Stihom ”I’m weird and you’re weird/Let’s be mates” pojašnjava nam i svoju čudnu ljubav prema majmunima i razdjeljcima na stranu.

    Slušajući “So Human” u uho mi je ušla melodija poznata od prije. Nakon pozornijeg slušanja zaključila sam da je Lady Sovereigne koristila sample grupe The Cure i njihove pjesme “Close To Me”. Što čak i nije zvučalo pogubljujuće.

    Muziku podržava

    Singlica “I Got You Dancing” ima vrlo pamtljiv refren, dok “Food Play” zvuči kao da je izašla s albuma Snoop Dogga.
    Rijetki uvid u mekaniju stranu ove reperice dolazi u obliku pjesme “Jigsaw” i to ovim stihovima: ”My heart is like a jigsaw puzzle/Pick it up and fix it for me”, te sporim orkestriranim beatom prije ispovijedanja o svojoj autodestrukciji: ”So I’m smoking like a chim-a-ney/I feel f*cked up/Got too much drink in-a-me”. Ova stvar kao da je proizvod novijeg, baladičnog Limp Bizkita.

    Čim prestane repati, i pusti svoj pjevački glas, lagano počinje zvučati kao Eminem. Ono što je Lady Sovereign prije imala bio je karakter koji je nerijetko pokazivala u obliku srednjeg prsta i svojih heretičkih priča i pričica. S godinama stanje je drukčije.

    Ona je zrelija, vjerojatno je na njezinu psihu utjecala činjenica da je postala dio mainstream muzike te problemi i zapreke u istoj. Danas se njezini udarni stihovi ne razlikuju previše od prijašnjih, iako su malo mekaniji i retrospektivniji. No publika kao da traži nešto drukčije, mudrije. Anarhija, bahatost i alternativnost nije više toliko bitna karakteristika današnjeg zrelog čovjeka da bi se pronašao u njenim stihovima.

    Ovim albumom zakuhava hip-hop, indie i pop u jednom poluduhovitom miksu svega i svačega. Ako nastavi ovim putem samootkrivanja kojim je krenula, bez problema će u budućnosti snimati još bolju muziku, no ovaj album smatram samo kao prijelazni oblik između stare Lady Sov i nove, poboljšane i zrelije ‘najveće patuljčice’.

    Muziku podržava