Moderni romantičar

Patrick Wolf pjevač je o ljubavi. Od najranijih dana do danas, ona zauzima najveći dio njegove inspiracije, bilo da je bolna, bilo da je vesela, pa kako ju ne bi ponovno opjevao i na petom albumu “Lupercalia“.

Još od najranijih dana Patricka proglašavaju novim velikim skladateljem i uspoređuju ga s najvećima zbog izuzetno zanimljivih tekstova, a on iz albuma u album opravdava sve komplimente i svakim albumom pruža novu dimenziju vlastitog glazbenog izražaja.Dok je prošli album “The Bachelor” bio podosta mračan i na prvu možda malo teže slušljiv, “Lupercalia” je potpuna suprotnost, gotovo idealan mainstream pop album. U njemu je uspio spojiti ranog David Bowieja s modernim zvijezdama kao što su npr. The Killers u niz prekrasnih indietronik pjesama ljubavnih tematika kakvih se ne bi postidio niti Richard Hawley.Melodije su bogate, a opet vrlo su diskretno obojile skladbe čime se dobio privid ljubavnih problema koje autora muče, a da pri tome nije otišao u klišeje kakve koriste James Blunt ili James Morrison. Element indietronike ono je što Patrick najbolje uklapa u svoje pjesme, zbog čega one ispadaju malo ekstraordinarne, a zapravo su tipični pop standardi.

Ovo je jedan od rijetkih albuma koji se diže iz pjesme u pjesmu zbog čega možemo ustvrditi da ima jako malo praznog hoda. Tako bi mlađa publika zaluđena Kylie Minogue mogla ubrzo obožavati pjesmu “Together” zbog njenog vrlo plesnog ritma, dok će fanovi već spomenutih The Killersa zavoljeti “Time Of My Life“.

Prva skladba na albumu “The City” već je u nekim medijima proglašavana kao jedan od singlova godine što i ne čudi zbog njene prpošne i vrlo zarazne melodije, slijedi ju “House” gdje Patrick oživljava Springsteena iz ’80-ih., i tako se pjesme nižu sve do posljednje “The Falcons” u kojoj kao da je spoznao radove Paula Simona.

Ako tražite jedan od najcjelovitijih pop albuma u 2011. tada biste svakako trebali skrenuti prema Patricku Wolfu koji je svojim albumom spojio indie, elektroniku i pop na najljepši način uz pregršt (najčešće) veselih pjesama.

Kroz ranije albume Patrick je znao svoju eksperimentalnost staviti u prvi plan i time zavladati svojim pjesmama što je znalo previše zamagliti njegov pop instinkt, pa je “Lupercalia” ispao odličan moment da se to promijeni zbog čega ovaj album i jest toliko pitak, kao da slušamo spoj najdražih nam pjevača.

Prije svega, mora se napomenuti da je “Lupercalia” vrlo cjelovit album i gotovo možemo reći da je logičan nastavak na prošle, iako se podosta razlikuje od njih. S ovim albumom Patrick je krenuo na put bez povratka povećavši si bazu fanova i komercijalni potencijal kojeg sljedećim radovima ne smije uništiti. Ako napravi samo upola tako dobar album kao što je ovaj, siguran sam da će Patrick Wolf biti jedna od većih zvijezda, pa ćemo zaboraviti na komične likove poput Mike.