Metalno srce i dalje je veliko

Puno je toga, ali nikada dovoljno o ovom bendu rečeno, možda sada tek da se podsjeti kako ga predvodi osoba koja je zakoračila u sedmo desetljeće života, te je od tih godina više od četrdeset posvetila heavy metalu. Za koji je i sinonim.

Riječ je, dakako, u Udu Dirkschneideru, nekadašnjem frontmenu velikog
Accepta, koji već 25 godina predvodi (svoj) bend U.D.O., s kojim je
objavio koncertno DVD/2CD izdanje.Kao što mu samo ime govori, “Live in Sofia” izdanje je s koncerta snimljenog 16. studenog 2011. u Hristo Botev Hall u Sofiji, mjestu na kojem je Udo posljednji put nastupio davne 1993. s Acceptom. Ovom prigodom glavnu je ulogu ponovno dobio isti ‘glumac’, ali sada s drugim bendom, s kojim je promovirao novi studijski album “Rev – Raptor”.

Koncert je bio maratonski, pravi rođendanski, trajao dva i pol sata, a nazočilo mu je oko 2500 nabrijanih, i u svakom momentu oduševljenih bugarskih fanova, koji su ovaj heavy metal koncert podigli na razinu spektakla, te pokazali bendu kako definitivno nije pogriješio što je Sofia odabrana za snimanje ovog izdanja. Set-lista koja je odabrana uglavnom je očekivana, u spomenutu je satnicu utrpano 20-ak naslova, među kojima i dva sola, te mnoštvo skladbi iz 25-ogodišnje karijere benda, među kojima dominiraju one novijih datuma.

Naravno da se tu moralo naći mjesta za nekolicinu (točnije, osam) klasika Accepta, što je sasvim očekivano, uzmemo li u obzir da je Udo i u današnje vrijeme svojim hrapavim glasom zaštitni znak tog benda, iako su mu bivši kolege pronašli vrlo dobru zamjenu.

Većina je pjesama nastala s bendom U.D.O. no nemoguće se oteti dojmu, što se u konačnici i vidi i čuje, da su najsvjetlije točke izdanja klasici Accepta (“Metal Heart“, “I’m A Rebel“, “Balls To The Walls“, “Burning“…). A to i jest najveći, ili bolje reći jedini problem cjelokupne Udove solo karijere, odnosno one s bendom U.D.O., što nikada nije uspio izaći iz sjene Accepta i koliko god da se kasnije raspisao i napisao dobrih pjesama, a jest, one se nikada nisu mogle (a po svemu sudeći niti neće) mjeriti s Acceptovim.

Publika će uvijek tražiti i posebno uživati u Acceptovim naslovima, a da je tome tako, dokaz je i ovaj koncert, na kojem je vladala odlična atmosfera cijelim njegovim tijekom, no još više odlična je bila kada su se svirale Acceptove pjesme. Slika i ton ovdje su to poprilično vjerodostojno pokazale. Uz koncertni nastup, koji je glavni dio izdanja, dodatni sadržaji su nekako tipični za ovakve uratke, stoga se i ovdje mogu još naći scene vezane uz koncert u Sofiji, videospotovi, fotogalerija, sve u svemu ništa posebno, još manje neočekivano, a opet, uvijek dobro za vidjeti.

Ovo će izdanje oduševiti svakog zaljubljenika kako u bend U.D.O., tako i u Accept, pa i sve heavy metalce, jer ovo je ipak jedan od onih glazbenika koji teško da može pogriješiti. Ako vam se njegova glazba, njegov show svidio jednom, sviđat će vam se cijeli život. Udo je takav još iz vremena Accepta i koliko god se bilo tko ljutio što više nije u tom bendu, ovo koncertno izdanje pokazat će mu da griješi. Sjajan pjevač, sjajan bend, sjajna atmosfera.

To je U.D.O. i Udo Dirkschneider. Bio i bit će. S ili bez Accepta.