Udov povratak korijenima

U.D.O se vratio s novim albumom “Steelhammer”, ultimativnim povratkom korijenima, u dugotrajnoj Udovoj solo karijeri koja traje još od 1987. godine otkad je napustio Accept.

“Steelhammer” je četrnaesti studijski album, objavljen nakon “Rev-Raptor” iz 2011. godine koji je imao nešto moderniji prizvuk. Odlazak dugogodišnjeg partnera Stefana Kaufmanna, gitarista i producenta, sa sobom je odnio i groove prizvuk koji je bio nazočan na nekoliko prošlih izdanja. Novi album donio je i nove članove, gitarista Anderya Smirnova iz Rusije, te Kasperia Heikkinena. Ovaj duo bio je izabran pored tri stotine kandidata, a dok se Smirnov pridružio bendu, dio albuma već je bio napisan pa je tako odsvirao sve gitare. Heikkinen se pridružio bendu nakon što je snimanje već bilo završeno, ali je zaslužio stalno mjesto u postavi benda te na sjevernoameričkoj turneji. Pored ovog trojca, u postavi benda su basist Fitty Wienhold i bubnjar Francesco Jovino. U.D.O. se nakon posljednjih nekoliko izdanja odlučio u većoj mjeri vratiti korijenima, nakon Kaufmannovog odlaska zbog zdravstvenih razloga, koji je svakako bio šok. Tako je album producirao sam Udo, budući da je ranije imao producentsku kuću zajedno s Michaelom Wagenerom, te i u tome ima iskustva. O Udovom vokalu nema se što novo za reći, budući da godinama ostaje nepromijenjen, snažan, kao i davnih dana u Acceptu.

“Steelhammer”, očekivano, slijedi stil Accepta uz prizvuke teutonskog metala. Unatoč velikom broju objavljenih albuma, pitanje je kako nakon toliko godina album može biti toliko raznovrstan, bez ponavljanja i žvakanja prethodnih hitova, a tajna, za početak, leži u novim gitaristima koji U.D.O-u daju ponešto osvježeni zvuk. Iako je “Steelhammer” malo cheesy i jako varirajuće glazbene strukture i glazbenih elemenata, na njemu se nalazi čitav spektar pjesama. Od onih brzog tempa i agresivnih, preko onih srednjeg tempa do pravih balada, uz neprestano eksperimentiranje glazbenim dodacima i elementima.

Prva pjesma “Steelhammer” dobar je uvod u album, snažna, brza i heavy, kao i sljedeća, “A Cry Of A Nation” koja je nešto sporijeg, srednjeg tempa, ali snažnih riffova te upotpunjena Udovim screamovima. “Basta Ya” je energična, brzog tempa, na španjolskom jeziku, zvučno je kvalitetna i sadrži antiterorističku poruku, a na njoj gostuje Victor Garcia Gonzales iz Warcrya. “Heavy Rain” koja slijedi, prava je, nježna balada upotpunjena orkestralnim zvukovima, dok se izmjenjuju Udovi clean i hrapavi vokali, no unatoč tome ne nalazi se baš na dobrom mjestu na albumu, između dvije brže pjesme. “Devil’s Bite” je zarazna, pamtljiva unatoč početnom 8-bitnom zvučnom efektu zbog kojeg je ipak potrebno malo vremena za prilagoditi se pjesmi.

“Death Ride” je jako brza, snažna i ispunjena duplim bas pedalama, a podsjeća na stari speed metal. “King Of Mean” i “Timekeeper” brzog su tempa i nabrijane, dobro izvedene, a potonja je jedna od klasičnih Udovih pjesama. “Never Cross My Way” melodična je i nešto laganija s heavy dijelovima, ali pamtljiva, te jedna od boljih na albumu, uz “Cry Of A Nation” i “Devil’s Bite“. “Take My Medicine” i sljedeća, “Stay True” tipične su brze i energične heavy pjesme. Posljednja, “Book Of Faith“, još je jedno iznenađenje, u najmanju ruku čudno počinje, laganim ritmom i perkusijskim glazbenim elementima, ali prerasta u heavy klasik s back vokalima kao kod Aceppta te brzim solažama uz dodane orkestracije.

“Steelhammer” je solidan album, slušljiv, s nekoliko zanimljivih obrata i eksperimenata od kojih neki i nisu ispali toliko uspješni, no još uvijek je album s manjim brojem pogrešaka. Udove potencijale koje pokazuje godinama nije potrebno posebno dokazivati. Nakon nekoliko prošlih U.D.O-vih izdanja, “Steelhammer” je zaista povratak korijenima i povratak klasičnom zvuku Accepta, te povratak nešto boljoj produkciji i zvuku.