Koja kao glas razuma

Na što vi pomislite kada kažete riječ muzika? Da li pod riječ muzika mislite na nekakve planski rađene pjesmuljke koji služe za zabavljanje masovnog puka ili na iskrenu muziku, sviranu iz duše i nastalu kao produkt onoga što se nalazi u autoru? Pod tu iskrenu muziku spada i novi album benda Disciplin A Kitschme nazvan “Kada kažeš muzika, na šta tačno misliš, reci mi?“.

Koja je posljednjih godina živio u Londonu tamo je izdao par albuma na engleskom, ali pritom nije zaboravio otkuda potječe. Vratio se u Beograd i odlučio sve svoje dragocjeno iskustvo ubaciti na novi album. Na coveru albuma piše sljedeće ‘…2007…svetom vladaju stihija i bezakonje…stvari su postale suviše banalne…trenutak je da ponovno dejstvuje…Disciplin A Kitschme‘.

Već se po naslovima vidi da su pjesme povezane, složene u koncept na način da se misao iz svake pjesme nadovezuje na onu prethodnu. Gerilac kakav već jest, Koja od samoga starta (pjesma “Bunt“) kreće krajnje neumoljivo i beskompromisno. Ogorčen pjeva “Ne mogu da poverujem čemu sada prisustvujem, sve je kao naučno – fantastični film, najgori naučno – fantastični film, u meni to izaziva bunt“.

Sljedeća stvar “Info” nam šalje još jednu snažnu poruku, poruku o tome kako nasjedamo na raznu jeftinu i potpuno pristranu medijsku propagandu. Nismo uopće spremni potražiti prave informacije, već idemo linijom manjeg otpora pa se onda kačimo za one odmah servirane, redovito krive informacije. Koja na sve to kaže “Ako želiš pravu informaciju, onda moraš da se boriš, da se boriš za nju“.

Kulminacija Kojine ogorčenosti izražena je kroz pjesme “Neko mora to da spreči” (“Ovaj lažni humor koji stvara umor, prazna igra reči, neko mora to da spreči, ironično, postalo je obično, ta parodija – iluzija koja prija“) i “Ego” (“Ego (veruj mi) je tvoj neprijatelj jedini“), zatim slijede “Robo – bluz” i “Političari + virusi“.

Pri kraju, kada je sve već rečeno, pojavljuje se naslovna pjesma “Kada kažeš muzika, na šta tačno misliš, reci mi”. Kada pročitaš to isto pitanje na početku i na kraju, događa se jedna vrlo zanimljiva situacija. Nevjerojatno je koliko te jedno na oko vrlo jednostavno pitanje baci na razmišljanje, i ako si na početku i imao više opcija za odgovor, na kraju kada preslušaš sve to, odgovor je samo jedan – čvrsti beskompromis.

Kada Koja, čovjek koji vjerojatno ima novaca i mogao bi se sada odmarati negdje na Tahitiu ili Baliu, može govoriti i boriti se protiv svih tih banalnosti i bezakonja, shvatiš da nemaš pravo biti drugačiji, da je beskompromis jedini put. Mogao je i on pustiti drugima da rješavaju ta pitanja, ali on nije čovjek tipa ‘pusti me stat’ i uvidio je da se to onda vjerojatno nikada neće dogoditi. On je samoinicijativno uzeo stvari u svoje ruke, postavlja nam pitanje, dao nam je informacije, i onda nam na kraju daje i odgovor. Kao da nam postavlja pitanje “Ljudi, za što vam služe glave?”.

Mislim da je njegova poruka vrlo jasna i da on sigurno želi da ona što dublje dospije u glave mlađih populacija. I sam je kao mlad pjevao “Mladost ne opravdava besvest”, pritom misleći dati do znanja da nemamo pravo tražiti alibi u tome.

Što se tiče albuma, on sadrži i par instrumentalnih stvari, lansiranih u klasičnom Disciplininom drum’n’bass stilu, a producirao ga je sam Koja. Savršeno je u novu Disciplinu uklopio i nešto groovea kojeg je dosta koristio na albumima dok je bio u Londonu. Nakon svega se samo nadamo se da se neće vraćati u London.