Izlet ispod radara

S vremena na vrijeme, na sceni se pojavljuju nepretenciozni bendovi kojima je očito neka vlastita zadovoljština u prvom planu. Takav sam dojam dobio preslušavajući album iZLETa…

iZLET postoji od 2007. godine, a iza sebe imaju hrpu materijala kojeg su izdali u diy maniri, a pred ljeto su konačno objavili svoj službeni prvijenac pod diskografskom etiketom. Slušajući album, bolji datum nisu mogli izabrati jer su ovo lagane opuštajuće ljetne pjesme i pjesmice.Generalno, teško da ćete iZLET po ovim skladbama zapamtiti neki duži period jer su sve podosta nepamtljive, iako su vrlo melodične. Jedan od najvećih problema kojeg ćete najvjerojatnije imati jest dojam da su sve te pjesme neki rariteti iz ’80-ih, iz vremena Novog vala na dalje.Tako možemo čuti osunčani mediteranski pop ranih Đavola i Daleke obale, u nekim trenucima zvuče kao lošije verzije Azre i Haustora ili prosječni Animatori i Vještice, skoknu i do teritorija Boe, a ima tu i zajebancije kakvu su radili Valungari i njima slični… Ono, mnogo tog poznatog, ali opet nedovoljno izražajnog, posebno za vrijeme u kojem živimo jer svojom nenametljivošću, pjesme jednostavno ‘prolete ispod radara’.

Kroz godine je pola albuma već izdano kao singlovi, pa imamo klasičnu situaciju zbroja tih singlova plus nekoliko novih pjesama. Generalno, braći Kumerle je ključan broj 13, pa u konačnici imamo i toliko pjesama.

Nakon uvodne “Pernastica” koja zvuči kao neka epohalna pop rock dalmatinska pjesma, nailazimo za zagorsku zajebanciju “Dva gemišta“, pa odmah u startu dobivamo granice u kojima Izlet balansira. Kad tome nadodamo i čvrstu rockersku “Oni spavaju” situacija se dodatno zakomplicirava, iako je ona više iznimka, nego pravilo albuma.

S uvodne tri pjesme jasno se dobiva slika koju bend želi predstaviti, a do kraja albuma nema nekog bitnijeg odmaka, već možemo reći da sigurno koračaju nedovoljno upečatljivim teritorijem jer, iskreno, teško mi je shvatiti koja je ciljana publika za ovaj materijal.

“Nikad ne znaš, to je ono…” jest album koji ‘nit’ ne smrdi, nit’ miriši’. Ne možeš previše zamjeriti albumu jer nema tu pretjerano loših pjesama, koliko su one jednostavno prosječne i nezanimljive. Tko voli, nek’ izvoli, ali je bolje okrenuti se nečem dinamičnijem i interesantnijem od ovog.