Euforični punk-rock u svoj svojoj jednostavnosti

    718

    The Bouncing Souls

    Simplicity

    Datum izdanja: 29.07.2016.

    Izdavač: Rise Records

    Žanr: Punk, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Driving All Night
    2. Euphoria
    3. Satellite
    4. Digital Twilight Zone
    5. I Wanna Be Bored
    6. Hey Aliens
    7. Hero Zero
    8. Writing On The Wall
    9. Rebel Song
    10. Tightrope
    11. Gravity
    12. Bees
    13. Up To Us

    Ovaj njuđrzijevski bend je kao sportska momčad. Volite ih, motiviraju vas, tetovirate ih, okupljaju vas, veselite vi njih, vesele oni vas. Gubili ili pobjeđivali.

    The Bouncing Souls su pioniri (sada u trećoj dekadi) poskočnog i melodičnog punka, a “Simplicity“, njihov deseti album, tako dobro sjeda u toliko šablonski epitet povratka korijenima. I to ne onim matematičkim.Iako je “How I Spent My Summer Vacation” otprije 15 godina njihov najbolji, a ujedno i jedan od najprepoznatljivijih i cjenjenijih albuma žanra u zadnja dva desetljeća, ovaj mu dolazi vraški blizu. Recimo da je 2001. osvojeno prvenstvo, a sada vitrinu krasi pehar punk-rock kupa.Od početne muzičke i pjevačke brzopletosti u “Driving All Night” povratak je očit. Poželite ostaviti sve, ući u svoj ekvivalent Ford Mustanga i vrludati ekvivalentom praznih prerijskih cesta. Niti 120 sekundi poslije stvar je gotova i idemo dalje. Hrpa od ovih za punkere sretnih 13 pjesama traje manje od dvije minute, a one koje traju duže su u pravilu trominutne polubaladaste fora stvari među kojima se posebno ističu emotivke “Gravity” i “Up To Us“.

    Kontrastno-dinamitne pjesme poput “Euphoria“, “Digital Twilight Zone” i “Rebel Song” zapravo nose ovaj album i neizmjerno mi je drago što ih ima u tom broju. Ovaj već spomenuti povratak korijenima momci nose tako dobro i niti u jednom trenutku meni ovo ne zvuči kao mlaćenje stare slame ili mrtvog konja. Sve je živo, snažno i taman izbalansirano, a svoje zasluge za to može tražiti i bubnjar George Rebelo (Hot Water Music) koji se bendu pridružio prije tri godine i kako se čini odlično uklopio i unio dodatni polet.

    Muziku podržava

    Soulsi također žive na svojim klišejima. Kombinacija iskustva, realnosti i starosti sa sanjarskim optimizmom i voljom za život – iako su to stari, sijedi, ćelavi i izborani ljudi, duh je tu, sada i prije 20 godina. Upečatljivi bubnjevi (prije malo više Michael nego sada George), dionice na naglašeni bas pogon (Bryan), živa gitara s prepoznatljivim riffovima i dinamičnim tempom (Pete), vrckavost, teme o autentičnosti, društvenoj izopačenosti i općenitoj izgubljenosti u životu i ljubavi kroz samo ponekad ravnodušne i dosadnjikave glasnice (Greg). Himnični refreni s hrpom popratnih vokala i wooah wooah povika koji veličaju zabavu i pozitivu. Sve toga ovdje ima napretek!

    “Simplicity”, ironično, sadrži posebnu dozu jednostavnosti – bez ikakvog mazanja očiju, ekstravagancije i preseravanja. Tu i tamo generično, ponavljajuće i reciklirano, ali uvijek svježe. Ovo su The Bouncing Souls u svoj svojoj punk prosječnosti i zapravo nema nekog benda s kojim bih ih htio uspoređivati.

    Prije par godina ocijenio sam “Comet” s gotovo maksimalnom ocjenom što sada ispada nefer prema ovom albumu. Nek’ me pogodi komet, ali iako “Simplicity” ima manju ocjenu, bolji je album od prethodno spomenutog koliko god sličnosti ih krasilo. Ukoliko se želite podalje ili pobliže upoznati s ovim bendom, slobodno počnite odavde.

    Život je ponekad kao i ovaj album, tako jednostavan, a ocjene su samo brojevi. Stisnimo ‘play’ (ili otiđimo na idući BS koncert) i uživajmo. Zaboravite na analogiju s početka teksta – u punk kulturi nisu bitni pehari ni postignuća, ni najbolji ni najgori – u punku su bitni trenuci, osjećaji i energija, bili mi na dnu ili vrhu ljestvice. S THe Bouncing Soulsima oni su uvijek su na vrhuncu.

    Muziku podržava
    Stisni