Depresija iz koje je nemoguće izvući se

Njemački doomeri Ahab na svom su trećem studijskom albumu, kojemu je tekstualni podložak novela Edgara Allana Poea “The Narrative of Arthur Gorden Pym of Nantucket”, pokazali sve čari, ali i sve zamke ovog metalnog subžanra.

Naime, radi se o izuzetno teškom albumu koji zahtjeva enormnu količinu
koncentracije, sa zvukom koji se temelji na izrazito psihodeličnoj,
mračnoj, depresivnoj i grobnoj atmosferi sa ekstra-turbo sporim ritmom i
progresivnom koncepcijom pisanja pjesama čije je trajanje između osam i
13 minuta i svaka od njih uvelike nadilazi jednodimenzionalne doom
formule.

Album je prepun hipnotičkih ritmova s dominacijom eteričnih gitara kroz heavy-doom riffove koji imaju blaža i mirnija, ali i energičnija i agresivnija izražavanja, te laganije, emotivnije solaže i ambijentalne akustike. Brutalnim vokalima kontriraju melodične clean izvedbe (u nekima gostuje Herbrand Larsen iz Enslaveda) s mnogo melodičnih momenata, basevi su izraženo duboki, čak (pre)mračni, ako taj pojam ‘prolazi’ u doomu, dok se u bubnjevima osjeća nekakva pritajena toplina.Doom metal oduvijek je poznat po svom jedva pokretnom tempu i totalno depresivnom ozračju, a Ahab ovim albumom apsolutno ispunjava te uvjete, čak ih i pomiče u smislu dodatnog usporavanja ritma i atmosfere za koju je depresija možda čak i preblaga riječ. Cover na prvi dojam odaje dojam svjetlosti, i to prvenstveno zbog boja koje njime dominiraju, no dubljom analizom jasno je da se i on u potpunosti uklapa u formu albuma.

“Further South” pjesma je s post-rock vibrom, melodičnim pjevanjem i pratećim vokalima, izrazito mračnim growl vokalima i sporim, umrtvljujućim solom, “Aeons Elapse” sadrži dosta akustika s mnogo atmosferičnosti, sporog pjevanja, gotovo šaputanja, moćnih riffova, interludija s laganim solo i akustikama i kombinacijom teških doom riffova i heavy soliranja, a prog-doomy stvar “Antarctica The Polymorphess” u svoj toj tuzi i boli djeluje najtužnije i najbolnije.

U svakom slučaju, ovo je jedan tipično atipični doom metal album, za koji se koriste i prefiksi ‘funeral’ i nautik’, i u kojem će fanovi Ahaba, benda koji unutar, po mnogima, ograničenog doom metala traži, a i nalazi, mjesta za progresiju. I tako već treći put zaredom.