Bosanski ašik

“Tko će slušati tuđu muku?” šaljivo su se u pjesmi “Ibro dirka” pitali članovi grupe Zabranjeno pušenje.

Sudeći po rastućoj popularnosti bosanskog sevdaha, publike za ovu vrstu
glazbe ima sve više. Dobar uspjeh antologije na prva četiri kompaktna
diska potakao je autore kompilacije da načine još dva, kao i da se
radovi pojedinih pjevača bosanskog sevdaha izdaju na posebnim
kompilacijama. Ukratko, peti i šesti nastavak muzičke priče o sevdahu
donose nešto brže izvedbe, s većim uplivom harmonike. Da se ponovi
gradivo, sevdah se može pjevati i a capella, a upotreba harmonike
relativno je novijeg datuma.Meditativnost, melankolija, ruminiranje – ključne su riječi koje opisuju tematske preokupacije sevdaha. Uz mnogo orijentalnih muzičkih ukrasa te vokalnih linija, moguće je uočiti i neke druge utjecaje: pjesmu “Ašik momče” ljubitelji tamburice vjerojatno će doživjeti kao ‘njihovu’ pjesmu, no tradicija bosanskog sevdaha uvijek je bila otvorena prema drugim kulturnim utjecajima i uspjela zadržati svoje osnovne postavke ugođaja i senzibiliteta.

Glavni melodijski nositelj i glavna ritam sekcija u sevdahu je ljudski vokal koji poluglasnim tugaljivim tonovima ekspresivno pripovijeda sličice o ljubavi, napuštanju, zabranama, priželjkivanju i ponovnom susretu. ‘Ašik’ je riječ koja se najčešće spominje u naslovima pjesama – što znači upucavati, koketirati, a za naslov “Akšam mrače, moj prvi rođače“, gotovo bismo mogli reći da je slobodniji prijevod stiha “Hello, darkness, my old friend” Simona i Garfunkela. Osim toga, sudeći po naslovima, Mujo i Fata ne samo da su glavni junaci bosanskih viceva, nego i sevdalinki.

Ako bi se moralo od svih izvedaba na ova dva diska odabrati jednu, koja bi u nekoliko minuta neupućenom objasnila što je to sevdah, bila bi to “Tebi majko misli lete” u izvedbi Zehre Deović koja funkcionira i kao nostalgična melankolična intimna ispovijed i kao krik iz srca potlačenog čovjeka. Njena izvedba toliko je direktna da se čak u drugi plan stavlja činjenica da žena pjeva u muškom rodu i da postoje i druge zapažene verzije.

Depresivno raspoloženje ipak nije ključan razlog zbog kojeg se sevdah vraća u ‘modu’. Gotovo sve izvedbe pjevača i instrumentalista obogaćene su emocionalnom neposrednošću, gotovo djetinjom naivnošću i neiskvarenošću. Emocije koje prenose umjetnici na ova dva diska nemaju veze s egzistencijalno-financijskim kalkuliranjem, one su rezultat čiste dobrohotnosti koja je suočena s neveselom situacijom i u tom dijelu čovjek modernog doba pronalazi ono što mu nedostaje.