Black Rebel Motorcycle Club: Vidjeli su bolje dane…

Black Rebel Motorcycle Club jedan je od bendova koji su početkom novog milenija svojim zvukom osvježili rock scenu. Danas, gotovo dvadeset godina kasnije, i dalje to čine, iako više nemaju tu moć kao na početku karijere, barem što se tiče studijskih izdanja.

Početkom prosinca sam ih gledao uživo i moram priznati da su uživo i dalje vraški dobri, ali i kod tog nastupa se moglo naslutiti da bi nove pjesme mogle biti nešto laganije i ne previše odmaknute od dosadašnjeg zvuka benda, a sad kad je album konačno i vani, možemo reći da je “Wrong Creatures” jedan, za njih, sasvim prosječan album.

Čak je pet godina prošlo od prethodnog “Specter at the Feast”, nikad nije bio toliki period između albuma, pa se očekivalo da bi se mogli vratiti u velikom stilu. Neke od najavnih pjesama su davale naznaku za to, neke baš i ne, ali ukupno gledajući, mislim da će ovaj album zadovoljiti fanove, a nema neku hitoidnost koja bi privukla neke nove.

Nakon uvodnog intra “DFF” slijedi nekoliko teških i sumornih pjesama na kakve smo već navikli od njih. Jesus and Mary Chain pomiješani s garažnim rockom su i dalje oslonci u njihovom stvaralaštvu pa poneki prljavi rif digne pjesme s početka, posebno u refrenskim dijelovima koji djeluju nadahnuto. Ipak, problemi su ‘ostaci’ pjesama koji su vođeni sa sve manje inspiracije.

Ako volite ono što Nick Cave radi na posljednjim albumima, svakako bi mogli zavoljeti pjesmu “Haunt” koja ima tu pomalo hipnotičku atmosferu koja osvaja na prvu zbog čega nije teško zaključiti da je to prvi pravi biser albuma. Do nje se nalazi “Echo” koja poprilično nalikuje na laganice irskih prvaka U2.

U prosjeku, druga polovica albuma je nešto bolja. Tu već u startu “Question of Faith” ima neku intrigantnu mističnost, ali već sa sljedećom “Calling Them All Away” možemo se pitati je li s njima sve u redu jer pjesma je prepuna jeka i zvukova koji nalikuju na dalekoistočne melodije, a sve skupa nas uspava kao rijetko koja njihova pjesma do sad.

Tko je zavolio BRMC prije petnaestak godina, sigurno će mu se najviše svidjeti najbrža i najžešća pjesma albuma “Little Thing Gone Wild” koja ipak djeluje kao vlastiti rip-off nekoliko pjesma s tog početka karijere. Do kraja albuma se vraćaju u svoju ustaljenu kolotečinu koja prevladava na albumu.

Problem ovog albuma su svakako pjesme koje su napravljene beskrvno, bez neke posebne želje da imaju više snage. To se prvenstveno odnosi na sam početak i kraj albuma, te pjesmu “Ninth Configuration” koja je napravljena potpuno šablonski bez ikakve imaginacije da se postigne nešto s njom, osim da mora zvučati kao BRMC.

BRMC su definitivno vidjeli bolje dane što se tiče studijskih snimaka, a “Wrong Creatures” će ostati upamćen po nekoliko zanimljivih pjesama i mnogo tek prosječnih bendovskih stvari. Generalno, za godinu u kojoj živimo, sasvim dovoljno.