Vlado Kreslin: “Mislio sam da nisam sposoban otpjevati na hrvatskom”

Vlado Kreslin, poznati slovenski kantautor, predstavio je početkom studenog novi album “Umjesto koga roža cveti”.

Album donosi prepjeve Kreslinovih najvećih pjesama na hrvatski jezik,
mnogobrojne suradnje s glazbenicima poput Parnog valjka, Indexa, Rade
Šerbedžije, Nene Belana, Lidije Bajuk, Šajete, Severe Gjurin i Mary
Coughlan dok mu na više pjesama potporu pruža skupina Zapadni kolodvor.

Novi album i novi povod za razgovor…

Kako ste došli na ideju da prepjevate svoje pjesme na hrvatski?
Dolazio sam na tu ideju svakih par godina i isto tako sam napuštao tu ideju svakih par godina, jer sam mislio da nisam sposoban otpjevati to na hrvatskom. Npr. godinama sam se borio s time “Namesto koga roža cveti” / “Umjesto koga ruža cvjeta”, “Umjesto koga” je ok, dok ovo “ruža cvjeta” ne mogu zapjevati (pjeva i smije se) pa smo na kraju ostavili “roža cveti”, tako da su dvije hrvatske riječi, dvije slovenske. Neke stvari s albuma namjerno nisam preveo. Mislim da se ipak malo više stvari u jeziku razumije nego što mislimo da se razumije.

Nedavno ste imali promociju u caffe baru Tituš u Zagrebu, planirate li napraviti neki veći koncert u Hrvatskoj?
Da, to bih volio, samo da još malo pjesme zažive.

Rekli ste jednom da ne možete skupiti više od 200 ljudi u Tvornici. Mislite da je i dalje tako?
Da, vjerojatno ne mogu. Ali mislim da će sada u suradnji s Dallas Recordsom biti malo lakše. Što kažete na to da vas zovu slovenskim Bobom Dylanom?
Jednom je Chris Eckman iz The Walkaboutsa predstavljao mene R.E.M.-u i onda sam dobio nadimak koji, koliko je kompliment, toliko je i pod upitnikom. (smijeh)

Surađivali ste s puno glazbenika. Možete li nam ispričati kako je došlo do neke suradnje na najzanimljiviji način?
Pa evo smješna je priča kako sam snimio duet sa Šajetom. On me intervijuirao u Rijeci poslije mog koncerta, a ja nisam ni znao da je muzičar. Poslije mi je poslao jednu svoju pjesmu i predložio suradnju i rekao sam “Kako da ne“.

Kako je došlo do suradnje s vašim ocem? Tko je koga nagovarao?
Tata mene uvijek nagovara. Na prošloj smo ploči snimili već jednu njegovu staru rusku pjesmu koju je čuo u zarobljeništvu prije otprilike 70 godina. Ovu stvar na posljednoj ploči, “Tisti bejli grm”, smo isto prepjevali, ja pjevam na hrvatskom, on na slovenskom. Znaš kako to ide. Neki familijarni ručak i onda ili on uzme gitaru ili je ja uzmem, i tako ide “la la la, la la la“, a onda sam shvatio da nije više samo “la la la“, napisao tekst za tu melodiju, i snimili smo pjesmu.

Biste li prihvatili suradnju s npr. Huljićem?
Sad mi je nedavno ponudio suradnju… kako se zove… Tedi Spalato. U Sloveniji me dosta pitaju, mladi, stari, ali mislim, ne možeš sa svakim baš. Tako da se ponekad zahvalim ljudima i objasnim da ne mogu, Slovenija je toliko mala da moraš sačuvati ugled.

Imate li nekoga s kime još do sada niste surađivali, a voljeli biste?
Dogovarali smo već nešto s Barom iz Majki, mogao bih ponovo napraviti nešto s Cinkušima. Ima puno toga… dogovaramo jednu pjesmu s Massimom. Trebamo živjeti dovoljno dugo da sve to stignemo napraviti.

Kako ste se odlučili snimiti videospot za “Umjeto koga roža cveti” baš u Makedoniji?
Jedan prijatelj iz Zagreba mi je rekao da ima jedan divni režiser u Makedoniji i da bi on znao napraviti spot za tu pjesmu. Nisam imao pojma tko je to i nazvao sam ga, išao sam dolje i mislio da će to biti ili totalna propast ili će biti odlično. I hvala Bogu da je ispalo odlično.

Feri Lainšček, vaš prijatelj i poznati slovenski pisac nakon što je čuo pjesmu “Umjesto koga roža cveti” napisao je roman koji je nazvao tako i koji je postao bestseller u Sloveniji, a nakon toga filmski redatelj Andrej Mlakar napisao je scenarij za cjelovečernji film i TV seriju, u kojoj glumite lik Cigana, koji kroz priču piše tu pjesmu. Jeste li očekivali ovoliko uspjeha od ove pjesme?
Ja sam mu posudio naslov za knjigu. Kad sam mu pročitao pjesmu, rekao je “Uuuuu, pa to je cijela priča” i napisao roman. Obično ne znaš hoće li pjesma postati hit ili neće, ali kad sam snimio tu pjesmu ’90. ili ’91., došao sam doma u 5 ujutro i puštao je sat vremena i znao sam da je pjesma jaka i da ima neku moć. Ponekad to znaš, ponekad ne, a za ovu sam jednostavno znao. Znao sam da je pjesma uspjela.

Hvale vas jako i u Hrvatskoj i Sloveniji. Ima li neka kritika koja je utjecala na vas i vaš rad i nešto promijenila?
Ne, nije bilo tako velikih kritika, a i ja sam relativno kasno uspio, a kad kasnije uspiješ onda te ne ubijaju toliko kritike, dok recimo kad uspiješ s 19-20 godina, to je teže. Ja sam uspio s 28-29 godina. Nije bilo tako jake kritike, bile su neke kritične misli kad sam počeo s Beltinškom bandom raditi. Oni su bili stari muzičari iz mog sela, svirali su staru etno narodnu muziku, i počeo sam s njima, pa su neki kritičari i teoretičari govorili da se to tako ne pjeva i da je to nedodirljivo, ali kroz par godina su vidjeli da se ne zafrkavamo i da je to ozbiljna muzika.

Diplomirali ste engleski i njemački jezik. Izdali ste zbirke poezije, bavite se i glumom… Kako je muzika postala prioritet?
Glazba dugo nije bila prioritet, radio sam kao učitelj, to je bilo super, dolazio sam s gitarom i pjevao im na satu… svirao sam im The Beatlese. Biti učitelj je velika stvar onda kad nisi više učitelj, onda vidiš koliko si dobar učitelj bio. Onda sam radio na radiju, sa studentima… Tako da sam ja vrlo kasno dao otkaz.

Kako se to dogodilo?
Sjedili smo u zološkom vrtu u Ljubljani, i kaže mi jedan tip koji nije Slovenac: “Jesi ti profesionalac u muzici ili ideš na posao?” Kažem ja: “Idem na posao“. “Ideš na posao u 7- 8 i vraćaš se u 4 i npr. u 6 popodne napišeš pjesmu kao što je ‘Namesto koga roža cveti’ Jesi ti lud? Ostavi posao i samo piši takve pjesme!” Otišao sam kući i razmislio o tome i sljedeći dan dođe Beltinška banda u Ljubljanu da nešto snimimo, ja odem na posao, i pred kraj posla na radiju pozvao sam direktora i pitao ga možemo li malo popričati. Zamolio sam tajnicu da mi napiše da sam dao otkaz. Uzeo sam jedan stari radio, došao do njega s tim papirom. Beltinška banda išla je sa mnom. Stavio sam radio na pod, popeo se na njega, izvadio papir s otkazom iz džepa, i rekao: “Direktore, dozvolite da siđem s radija” i skočio dolje s njega! Onda sam zazviždio, došli su moji stari muzičari i zasvirali smo “Daj mi Micka, pejneze nazaj, ka jes iden v drujgi kupleraj!” (“Vrati mi novac Micka da idem u bolji kupleraj”) i direktor je pao u nesvjest. Nije mogao vjerovati da idem s radija, pitao je u koji kupleraj idem, na televiziju možda (jer je televizija bila preko puta). I tako sam dao otkaz na radiju.

I koji su vam sada daljnji planovi?
Da sviram, volio bih i po Hrvatskoj više svirati, nadam se da ću u ožujku promovirati album u Zagrebu. Ponekad trebam da me netko malo gurne, jer sam previše samokritičan.