Glumac, ali prije svega poeta, Rade Šerbedžija sinoć se nakon pune dvije godine vratio pod svjetla zagrebačke koncertne dvorane Lisinski.
Nastup koji se trebao održati ranije otkazan je, a novi je, jučerašnji datum, potrefio baš kad je onaj 50 Centa u zagrebačkoj Areni – ali to nimalo nije spriječilo ljubitelje poezije da popune gotovo svako mjesto u dvorani.
Šerbedžija je nastupio uz svoj bend Zapadni kolodvor, s kojim je predstavio “Ne okreći se, sine”, album koji je objavio 2020. Sam album je nazvan po istoimenoj pjesmi koju je napisao 1989. i posvetio svome sinu Danilu, kojem je na ovaj način pokušao poslati poruku koja će zauvijek ostati zapisana kao podsjetnik.
Nastup je započeo pjesmom “Kasna jesen dolazi”, koju je napisao autor Parnog Valjka – Hus, a koja se, Šerbedžijinim riječima, nije mogla više poklopiti s vremenom koncerta. Nju su pratile “Panonske trešnje”, “Avijatičar” i “Barbara”.
Na pozornici, Šerbedžiji su se pridružila i tri gosta, njegova dva prijatelja – Vlado Kreslin i Damir Urban i a da podigne žensku energiju, i njegova kćer Lucija.
Urban je uz bend publiku uspjeo raspjevati “Iskrom”, koja je tako dobro sjela u ovom “intimnijem” izdanju. Ostatak koncerta bio je surovo poetičan, izvedba “Čekaj me” u originalu ruskog pjesnika Konstantina Simonova i neizbježna i nikad ljepša “Ne daj se Ines”, velikog Arsena. Večer je upotpunila pjesma koja je “Eto pjesma” po kojoj je i cijela turneja nazvana.
Šerbedžija je jedan od onih osoba koju ili voliš ili ne voliš i jedna od onih osoba čiji boemski stil nije za svakoga, ali mislim da je ovim nastupom i sebi, kao i publici dokazao da ga Zagreb voli onoliko koliko i on voli Zagreb.
