Urban &4 ne miruju. Štoviše. U zagrebačkom kvartu Črnomercu, u sklopu nekadašnje tvornice tekstila, 22. siječnja snimali su spot za pjesmu “Hirošima“. Što ima smisla, jer kao što je atomska bomba izneredila Hirošimu, tako je i privatizacija izneredila nekada uspješne tvornice, uništila živote njihovim radnicima te njihovim obiteljima.
Pod paskom režisera Andreja Korovljeva Urban, prateći mu bend 4, statisti, bivši specijalci te malo pirotehnike vjerno dočaravaju ratno stanje. U maskirnoj uniformi, sa šljemom, dobro raspoložen, i u društvu svih koji sudjeluju na snimanju, Urban je rekao nekoliko svojih razmišljanja o spotu.
Prva ideja je bila da, s obzirom da sviramo u svakakvim uvjetima, (nekad su super, a nekad su neljudski, nekad dođemo na lošu opremu, a nekad ni nema opreme), da smo bend i ja jedinica za specijalne namjene. Prva ideja je s Andrejem da ćemo mi biti na vojnom vježbalištu glazbena jedinica koja svira – i po kiši, i po vjetru, i po noći, mi preživljavamo i sviramo.
Malo pomalo, ta ideja je evoluirala, odbacili smo instrumente i uz pomoć pravih specijalaca smo se uključili u ratnu situaciju. Želimo pokazati da ljudi koji nisu za rat, niti to žele, jednostavno se nađu u toj situaciji, da je za vrijeme rata nemoguće je biti mirotvorac.
Što bi spotovi trebali objašnjavati?
Osobno bih najradije da spotovi ne trebaju postojati. Ali kad već postoje kao medij, suludo mi je prekopirat bukvalno priču pjesme. I ako već u tekstu kao autor i tekstopisac pokušavam dati dodatnu dimenziju pjesme, da je to drugi sloj, onda neka spot bude treći ili četvrti sloj, da onoga koji je već čuo tu pjesmu odvede korak dalje, otvori neka nova vrata.
U ovom slučaju, nismo se vodili za spotovima, nego za filmovima. I recimo da nam je Kubrickov film “Full Metal Jacket” bila ideja vodilja.
Koliko vam je hladno za glavu?
Bit će snimanje cijeli dan, a zimu očekujem tek po noći. A ono što se dosad smrzlo, više ne traži pokrivala. I s tim sam OK.
foto: Milica Czerny Urban
