Zagrebački sastav Ruiz je još jedno jako zanimljivo ime koje se u zadnje vrijeme pojavilo na domaćoj sceni. Premda još nisu objavili album, pohvale stižu sa svih strana, a najrelevantniji dokaz je da ih mnogi klubove pozivaju na koncerte i festivale. Tako je Ruiz između ostalog dospio na ovogodišnji Art&Music te sam povodom toga popričao s njihovim pjevačem i gitaristom Tomislavom.
Otkada postoji bend?
Ruiz se oformio na ruševinama prijašnjih bendova Yes Pesa i Untolda, kad smo od šestero ljudi tada jedino bubnjar Janko i ja odlučili nastaviti punom parom. Zasićeni komplikacijama i međuljudskim i muzičkim odlučili smo svirati bazičan rifoidni i plesni rock’n’roll u varijanti bubanj i gitara. Bilo je to u svibnju 2005. godine.
Nakon 15-ak isključivo zagrebačkih koncerata dali smo se u potragu za basistom. Marko je preselivši se konačno u Zagreb postao basist i zaživjelo je. On je s obojicom imao bogatu glazbenu prošlost i bio je prvi i najbolji izbor za bend. Već smo dvije godine u ovom sastavu.
U početku ste nastupali kao dvojac, no sada svirate kao trio. Je li planirate u bližoj budućnosti uvoditi još članova u bend?
Sad kao trojka napravili smo zvukovnu i bendovsku osnovu koja zvuči moćno i uvjerljivo. Silno si želimo nekog all-around člana benda koji bi svirao midi klavijaturicu, lupao zvono, mrdao zvečkama i sl. I čini se da smo ga našli. Đimi je mladi momak, talentirani muzičar i jako mu se sviđa naša muzika. Vodimo ga sa sobom po koncertima i polako uvježbavamo repertoar.
Dosad ste objavili jedan EP “Taste!”. Kada možemo očekivati izlazak prvog albuma?
Taj EP je u svakom smislu riječi naših ruku djelo. Omogućio nam je puno svirki jer gdje god da smo ga poslali ili ostavili ljudi su nas ponovno zvali, a i prodali smo priličan broj komada što nam je podebljalo bendovski budžet. Što se albuma tiče očekujemo da će ovogodišnja jesen biti pravo vrijeme za izdavanje i promociju.
Snimanje je u samoj završnici, miks će biti brz jer smo snimili odlično balansirane i dobre soundove. Pazili smo za vrijeme snimanja na te stvari kako bi miks bio vrlo prirodan i elegantan. Mastering je druga priča. To nam pitanje zadaje dosta brige jer ga doživljavamo jako ozbiljno, a postoji i taj financijski moment jer to naime nije baš jeftino.
Jeste se javljali nekim izdavačima?
Mi osluškujemo što se događa s nekim našim generacijskim bendovima koji su potpisali za major labele, kao i onima koji su na manjim etiketama. Dosad su se neki izdavači javili nama. To su manje kuće kojima se sviđa to što radimo.
Nama treba izdavač koji će nam prije svega osigurati puno živih svirki, s naglaskom na festivalske kako bi nas što više ljudi imalo prilike čuti. Tu poglavito mislimo na europske koncerte. Zanima nas i što šira distribucija naše muzike. To su presudne stvari do kojih držimo i one će dirigirati u toj priči koja nam predstoji vrlo brzo.
S kime ste surađivali na albumu, tj. tko vam producira stvari?
Producent je Danijel Drakulić-Drakula koji trenutno radi u Soundcage studiju u kojem snimamo. Čovjek je odličan jer ima sve kvalitete koje producent treba imati: iskustvo, strpljenje i ogromnu ljubav prema tom poslu. A pomaže što je privatno dosta okrenut našem tipu muzike i što voli snimati bend na traku. Od suradnje treba svakako spomenuti Juru Ferinu iz Svadbasa, koji nam je snimio klavirske dionice.
Na Minivalu u zagrebačkoj Tvornici ste ostavili odličan dojam. Kako vi gledate na Minival?
Mene je nazvao jedan od organizatora, koji zaista zdušno radi na promociji malo poznatih bendova, i pitao da li želimo nastupiti na otvaranju te manifestacije. Bez puno razmišljanja pristali smo, potpisali Ugovor kojim se reguliraju neke stvari i voila. Nama je to bila prilika okušati se u ‘ozbiljnom’ prostoru te se predstaviti i kritici.
Kako komentiraš mali broj publike na Minivalu?
Mi smo bili prvi bend, prvog Minivala i to je bila super pozicija. Opći je dojam bio da se tada pred pozornicu skupilo najviše ljudi. Nama se činilo da je 400-tinjak ljudi odslušalo naš koncert i u tom dijelu nama je bilo super. Velika publika ide pod ruku s velikim bendovima. Pretpostavljam da se moglo na toj liniji razmišljati i o headlinerima.
Uskoro imate cijeli niz koncerata. Pretpostavljam da na vašim koncertima u Zagrebu bude dosta publike, no zanima me kakva je situacija s publikom na koncertima van Zagreba?
U Zagrebu su naši koncerti sve posjećeniji. Primjerice u Spunku prije mjesec dana gdje smo svirali s Cojonesima bio je super posjećen. Čovjek na čovjeku, a i vani se stvarala gužvica. Ali i mi i Cojonesi smo odsvirali unazad dvije i pol godine 15-ak zagrebačkih koncerata pa to i ne čudi.
Nedavno smo se vratili sa slavonske mini-turneje gdje smo svirali Slavonski Brod, Vinkovce i Osijek. Svirali smo kad se sve zbroji pred možda 200 ljudi, što je jako loše. Ni u jednom klubu se nije znalo da sviramo tu večer jer su organizatori bili u nekoj općoj depresiji i nisu obavili promociju kako treba. Čak smo slali i svoje plakate iz Zagreba koje nisu polijepili. Ljudi koji su bili reagirali su pozitivno, prodali smo nešto CD-a i što je najbitnije dobili pozivnice za predstojeće festivale u tim krajevima te kontakte za klubove u Novom Sadu i Beogradu.
Teško je svirati klubove kao nepoznat bend. Treba ti ili lokalni bend koji će dovuć gomilu frendova ili jednostavno ubacivati se na što više festivala. Zato se mi i okrećemo takvom tipu koncerata. Npr. festival Barufe u Opatiji prošle godine je bio super. Dosta nas je ljudi čulo i jako fino su nas prihvatili. Voljeli bi tamo definitivno ponovno svirati.
Imate kakve festivale u planu u skoroj budućnosti?
U Sloveniji smo upali u velikoj regionalnoj konkurenciji među 15 bendova na festival Youngunz koji se dosta medijski prati i koji je jako dobro organiziran. Svirali smo u Novoj Gorici u polufinalnoj večeri i prošli u finale koje se održalo 17. travnja u prepunom klubu K4 u Ljubljani. Odlukom žirija kojeg su činili priznati slovenski rock novinari te ljudi s MTV Adrije pobijedili smo u finalu.
Sljedeći na redu je Art&music festival u Puli na koji smo upali među osam bendova od 120 prijavljenih. Sviramo u svibnju jedan festival u Sloveniji, u lipnju još jedan u Sloveniji i Vinkovcima. To su sad potvrđeni festivali, a dobili smo mig da se o nama razmišlja i za jedan veliki, u Hrvatskoj, najveći festival. To bi nam bila super referenca za dogovaranje novih svirki i pregovaranje s izdavačima.
Osvajanjem prvog mjesta na Youngunzu vjerojatno su vam otvorena vrata slovenskih klubova?
Tu si u pravu s obzirom da je Youngunz tour, kao najveća klupska turneja natjecateljskog tipa koja ide već petu godinu, izgradio dobar imidž. Već nam se klubovi i organizatori festivala sami javljaju i zovu nas na svirke što je odličan osjećaj. Kao pobjednici dobili smo tri svirke u Mariboru, Ljubljani i Kranju kao predgrupa njemačkoj modern rock atrakciji Emil Bulls, zajedno s pobjednicima Youngunza po izboru publike Last Day Here iz Celja.
Također smo odabrani da sviramo na najvećem godišnjem okupljanju slovenskih studentskih udruga na ljubljanskom stadionu Ilirija, a dogovorili smo još jedan festival u kompleksu Metelkova u Ljubljani u lipnju.
Jeste li se nadali pozivu na Art&Music i kakva su vaša očekivanja?
Nadali se jesmo jer smo poslali dobru snimku i vjerujemo da sviramo svjež i hitoidan rock’n’roll. Zanimljivo je kolika je uloga snimke u svemu tome jer iz vremena dua poslali smo slabiju snimku, ali s praktički istim pjesmama i nismo prošli, tako da je naša poruka zainteresiranim bendovima da se oko snimke potrude.
Očekivanja su nažalost pomućena objektivnom činjenicom da se na takvoj manifestaciji preferiraju izvođači koji pjevaju na ex-Yu jezicima. Neki članovi žirija osobito imaju naglašen taj stav, a o tomu na neki način svjedoče i pobjednici prošlih godina. Iako bi bilo prirodno da je svaki polufinalist potencijalni pobjednik od nas osam, šest ih pjeva na hrvatskom ili srpskom tako da se pobjedi teško nadati.
Činjenica da smo odabrani od 120 bendova nama je već poticaj i dobra reklama, a prolazak u finale bio bi super. Jako nas veseli nastupiti na Art&Musicu i publici i žiriju ćemo isporučiti energičan, plesni i pjevni rock’n’roll koji ide u korak s vremenom, a oni neka vide što će s tim.
Jeste li već prije čuli za neki od konkurentskih vam bendova. Ako jeste što misliš tko ima najveće šanse za pobjedu?
Eh, konkurentski, ne volim taj pridjev kad je autorska glazba u pitanju, ali neka. Čuli smo ih sve, a s nekima smo i svirali. Od naših mi se Klaus i Castro, ukoliko uživo budu dobri, čine kao muzika koja bi se mogla pogurati od strane žirija.
S druge strane srpski bendovi imaju taj šarm i duh koji jako dobro prolazi kod nas. A možda Vragolović odapne kantautorsku strelicu u srce publike ili Gregor S zabljesnu poput zvijezde sjevernjače. Upotrijebiti ću jednu našu internu kovanicu za ovakve prognoze – Šta znaš nikad, ne znaš.
Za kraj. Koji su vaša omiljena mjesta za koncerte u Zagrebu? Gdje bi recimo voljeli raditi promociju?
Nekako je ispalo da se Ruiz i Spunk jako vole. Volimo i Močvaru i KSET. Vjerojatno je KSET neko objektivno mjesto gdje bi se naša promocija trebala dogoditi. Uostalom, to je klub koji ima tako moćnu muzičku priču da bi i mi, naravno, htjeli biti malen dio iste.
