Odličan koncert grupe My Buddy Moose u petak navečer u krcatom Vintage Industrial Baru opet je pokazao da su talentirani Riječani jedan od naših najboljih rock sastava. Samo, jesu li naši? Jerbo, pjevaju na engleskom jeziku a to se nekim dušobrižnicima nikako ne sviđa.
Povici oko toga može li ‘normalan’ hrvatski bend pjevati na engleskom čine se smiješnim u ovo globalizirano doba kad pola onoga što ljudi pišu i rišu sadrži engleske riječi. Okej? Od daunlouda do evenata i selebritija na red karpetu, engleski se imperijalistički uselio u naše umove i tu nema natrag. 
Užas na materinjem
Tim je bolje ako netko pjeva na engleskom i zlo ne misli, za razliku od mnogih koji uporno poju na hrvatskom i ili zlo misle, ili im je glazba takav užas da ih ni materinji jezik ne spasi pakla. Bolje slušati nenormalno dobar hrvatski bend na engleskom, nego normalan loš na hrvatskom. A i taj Vintage Industrial Bar industrijskim dizajnom opasno sliči nekom londonskom klubu, i to sumnjivo (dobro).
E sad, da objasnimo usporedbu; za razliku od provincijalne upotrebe tuđica u svakodnevnom zatrovanom govoru, ali i u javnim TV-reklamama, službenim priopćenjima PR agencija, itd., ovi bendovi koji pjevaju na engleskom jeziku rade to kreativno.
Postoji i obrnuti primjer; Zoran Predin odlično govori hrvatski, pa i piše na njemu, a i neke svoje stare pjesme preveo je na hrvatski da ih publika na koncertima bolje razumije.
Vrlo pristojno i praktično, međutim, mi Zorana očito razumijemo jako dobro pa je bilo zgodno čuti kad je publika u Tvornici svojevremeno počela dozivati ‘na slovenščini!’, jer su stare pjesme Lačnog Franza ipak sve rekle na – slovenskom. I mnogi domaći glazbenici odlično koriste hrvatski jezik u glazbi i tu problema nema.
Dugi jezik
Dakle, nije bitno koji se jezik koristi, već kako i tko ga koristi. Jer jezik je ubojito oružje, i u krevetu i na pozornici. A pogotovo dugi jezik, taj najviše vole (ili mrze).
U trenutku kad Rijeka – grad iz kojeg su My Buddy Moose – bilježi pad stanovnika sa 170 na 120 tisuća – i kako mi tamošnji prijatelj veli da mnogi odlaze u bolju budućnost Norveške ili Švedske – bilo bi licemjerno prigovarati My Buddy Mooseu ili bilo kome drugome da pjeva na engleskom jeziku.
Kao i neki drugi, oni to rade odlično, u glavama im se tekstovi ‘vrte’ prirodno na tom jeziku, za razliku od mnogih domaćih izvođača kojima se tekstovi na hrvatskom ‘vrte’ dozlaboga nepismeno. Uostalom, My Buddy Moose kao i sinoćnji im gosti Vladimir Simčić-Vava, Dinko Tomljanović iz The Bambi Molestersa i Chris Eckman iz The Walkaboutsa, često sviraju u inozemstvu i vrlo su cijenjeni, pa je normalno da ih i tamo razumiju, kao i sugrađane u Norveškoj ili Švedskoj.
Izgubljeni ili pronađeni u prijevodu
Thompsonu su, recimo, zabranili koncerte u nekim EU gradovima a pjeva na hrvatskom. Zamislite da pjeva na engleskom? Možda ga ne bi ni pustili preko granice ni sa svim tim eurima…
Stara je priča da je bitan pravi ‘razlog za pjesmu’, i jezik naravno, kao i talent, dok su priče o čuvanju hrvatskog jezika ipak za institucije koje žive na državnom budžetu i plaćene su za to. Uostalom, rock glazba, bez obzira na kojem jeziku bila, definitivno nije hrvatski proizvod, stoga je još licemjernije prigovarati nekome što pjeva na engleskom dok se i svi ostali ‘prave Englezi’, ali su putem izgubljeni ili pronađeni u prijevodu na hrvatski.
Uvijek postoje titlovi
Hoću reći, jasne su mi i predrasude i strahovi od gubitka jezika, ali nemojmo brkati lončiće; problem je na drugom mjestu i za to su odgovorni drugi a ne rock bendovi. U umjetnosti je bitno da te pogodi ‘moj buddy muza’ bez obzira na kojem jeziku ili u kojim bojama.
Promovirajući majstorski novi album “Shine! Shine! Shine!” My Buddy Moose ujedno su promovirali i brojne glazbene utjecaje koje su sakupili u visokooktansku vlastitu mješavinu, a koji su odavno jezik rock glazbe, bez obzira na jezik vokala.
Jezik i rudna bogatstva
I sve skupa je ili dobro ili ne valja, bez obzira na jezik i narječja. Uostalom, uvijek postoje titlovi; ako je Vijeće za elektronske medije tražilo prevođenje srpskih filmova na hrvatski, možemo titlovati i rock bendove, samo da nas ne prevedu žedne preko vode.
A već jesu; u trenutku (koji doduše dugo traje) u kojem smo rasprodali sve vrijedno državno i obiteljsko srebro, od strateških kompanija do banaka, tvornica i medijskih kuća – a uskoro ćemo prodati i rudna i prirodna bogatstva, naftu već jesmo a šume i vode tek hoćemo – doista je smiješno bilo kome prigovarati da pjeva na engleskom. Shvatimo to kao da pjeva u eurima a ne u kunama…
Bolje pjevajmo do zore, makar i na engleskom, jer nam nemre biti gore…
